Mesdžidi i džamije moraju biti Allaha radi, te da se u njima vjera tumači i sve ono što je potrebno zajednici. Mesdžidi su glavne institucije kod muslimana jer se samo zbog namaza moraju u njima sastajati 5 puta dnevno, a šta je onda sa drugim obredima i potrebama koje su u svakodnevnom čovjekovom životu. Vidimo prve muslimane da iz mesdžida Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, uspostavljaju islamsku državu u to vrijeme, rješavaju sve sporove i društvene probleme i to upravo u džamiji. Dakle, i današnje zajednice i džemati muslimana u čitavom svijetu moraju sa ove tačke gledišta krenuti kako bi postigli bolje sutra za islam i muslimane.
Nakon velikog dočeka najboljeg čovjeka svih vremena Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i te velike radosti, te nura koji je obasjao grad Medinu, počinje nova epizoda poslaničke misije. Prvi korak kojeg je poduzeo Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u Medini bio je gradnja mesdžida koji će nositi ime „Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve selleme, mesdžid“. Pa tako na mjestu na kojem se zaustavila njegova deva naredi Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, da se počne sa gradnjom osnovne institucije za prosperitet islama kako u vertikalnom tako i u horizontalnom obliku. Kupio je zemljište za džamiju od dvojice dječaka siromaha i jetima. Osobno je započeo gradnju tj. učestvovao je u svim vidovima gradnje, podsticao svojim nedokučivim moralom i raspoloženjem druge oko sebe, te je često ponavljao:
„Gospodaru moj, nema života osim onog na Onom svijetu.
Oprosti ensarijama i muhadžirima.“
Ovakav postupak je ulijevao veliko raspoloženje kod svih prisutnih i dolijevao još veću snagu za žrtvovanjem na uspostavljanju prve institucije kojom upravljaju muslimani, tj. iz koje trebaju da startuju svi društveno korisni projekti od kojih će imati koristi svi ljudi. Glavni materijal na ovoj građevini bio je glina, čerpić, mlijeko palmina stabla i granje. Kibla u to doba bila je u pravcu Bejtul Magdisa. Određena su troja vrata u to doba na džamiji Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Dužina mesdžida je bila oko stotinu laktova, a širina otprilike isto tako. Uz džamiju svakako napraviše sobe u kojima će biti smještene majke pravovjernih, žene Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Pa čim bijahu sobe završene preseli se Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i isprazni kuću Ebu Ejuba kod kojeg se nastanio po samom dolasku u Medinu. Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesdžid nije bio samo mjesto za namaz kao što je to slučaj mnogih današnjih mesdžida, već je bila džamija u kojoj su muslimani učili svoju vjeru, te sticali sva potrebna znanja vezana za vjeru i život. U mesdžidu dolazi do međusobnog upoznavanja mnogih plemena, nacija, rješavaju se sporovi među njima koji su decenijama stari itd. Pored svih društvenih potreba, Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesdžid služio je i za utočište mnogim siromasima koji nisu mogli naći krov nad glavom, a posebno među njima siromašnim muhadžirima, strancima koji nisu imali nikoga svoga od rodbine u Medini. U tijeku tih velikih historijskih događaja, propisuje se muslimanima da uče ezan na nama svima poznat način i tako će ostati do Sudnjega dana. Istim tempom s kojim je počeo graditi mesdžid Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ide i u druge bitne projekte. Jedan od njih je, koji ne možemo da ne spomenemo, bratimljenje muhadžira i ensarija. Rekao je Ibnul Kajim, rahmetullahi 'alejhi: „Pobratimio je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, muhadžire i ensarije u kući Enes ibn Malika, a bilo ih je tu prisutno devedesetorica, od toga pola muhadžira i pola ensarija. Cilj ovog bratimljenja kako navode islamski učenjaci će ostaviti sve vidove džahilijeta i nacionalne netrpeljivosti, te stavljanje bratstva u ime Allaha, dželle šanuhu, na prvo mjesto. Sa ovim postupkom prestaje opći nasrtaj na osnovna prava svakog muslimana, a ta prava su pravo na život, imetak i čast. Nema sumnje da je cilj bio udariti jake i ispravne temelje mlade islamske države koja će biti na ispravnoj akidi koja je objašnjavana u Mekki kroz 13 godina i nastavljena u Medini do kraja Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, misije, zatim islamskog bratstva što je preduvjet za budući prosperitet nove zajednice i svih muslimanskih i islamskih zajednica do Sudnjega dana. Bilježi Buharija da je, kada su muhadžiri došli u Medinu, pobratimio Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, Abdurrahmana ibn Avfa i Sada ibn Ebu Rebi'u. Sad ibn Ebu Rebi'a je tom prilikom rekao Abdurrahmanu ibn Avfu: „Ja sam među najbogatijim ensarijama, podjeliću svoj imetak na dva dijela, imam dvije žene, pa koja ti bude više odgovarala ja ću je pustiti, pa kada prođe priček ti je oženi“. Na to mu Abdurrahman reče: “Neka ti Allah, dželle šanuhu, da berićeta u tvom imetku i tvojim ženama, a ti uputi mene na pijacu“. Pa ga uputiše na pijacu Benu Kajnuka. Od tada nije nigdje trgovao, a da nije veliku zaradu i berićet imao... Bilježi Buharija od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, da su rekle ensarije Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem: “Podjeli između nas i naše braće muhadžira palmina stabla...“ Ovo samo po sebi objašnjava kako su iskreno i srčano ensarije prihvatili svoju braću muhadžire, a sa druge strane vidimo skromnost i vrijednovanje ensarija od strane njihove braće muhadžira. Nisu bili pohlepni i zloupotrebljavali tu dobrotu koju su zatekli kod ensarija.
Poruke, pouke i propisi
● Bitnost slobodne teritorije u kojoj se može slobodno ispoljavati vjera, jer ljudski i džinnski svjetovi su prvenstveno stvoreni zbog vjere i oni moraju krčiti puteve dinu i uspostavljati red na zemlji i njihov trud traje sve dok vjera ne uđe u sve pore života kako Kur'an kaže: „I borite se protiv njih sve dok nereda ne nestane i dok sva vjera ne bude samo Allaha radi.“
● Mesdžidi i džamije moraju biti Allaha radi, te da se u njima vjera tumači i sve ono što je potrebno zajednici. Mesdžidi su glavne institucije kod muslimana jer se samo zbog namaza moraju u njima sastajati 5 puta dnevno, a šta je onda sa drugim obredima i potrebama koje su u svakodnevnom čovjekovom životu. Vidimo prve muslimane da iz mesdžida Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, uspostavljaju islamsku državu u to vrijeme, rješavaju sve sporove i društvene probleme i to upravo u džamiji. Dakle, i današnje zajednice i džemati muslimana u čitavom svijetu moraju sa ove tačke gledišta krenuti kako bi postigli bolje sutra za islam i muslimane. Rekao je Uzvišeni Allah opisujući osobine onih koji grade i održavaju džamije i mesdžide, pa se o njima raspitujemo na osnovu ovih osobina:„Zaista Allahove mesdžide podižu (grade i održavaju) oni koji vjeruju u Allaha i u Sudnji dan, uspostavljaju namaz, daju zekat i ne boje se nikoga osim Allaha, zato je očekivati da su oni na pravom putu.“ (Prijevod značenja Et-Tevbe, 18.)
● Bratski odnosi među muslimanima. Rekao je Abdullah ibn Selam, radijallahu 'anhu: „Kada je došao Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u Medinu, pa kada smo mu vidjeli lice znali smo da to nije lice lažova. I prvo što je rekao bilo je: „O ljudi, nazivajte selam, nahranite gladnog, čuvajte rodbinske veze, klanjajte dok drugi spavaju, pa ćete ući u Džennet blagoslovljeni.“ (Hadis bilježi Tirmizi i ibn Madže) Još je rekao Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Neće ući u Džennet onaj od koga njegov komšija nije siguran zanoćiti“, i rekao je: „Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku sigurni drugi muslimani “ (Buharija), i rekao je: „Neće niko od vas vjerovati dok ne bude želio svome bratu ono što želi i samom sebi “ (Buharija), i rekao je: „Muslimani su kao jedan čovjek, pa ako se požali oko- sve se žali, ako se požali glava, svo se tijelo žali na bol “ (Muttefekun alejhi), i rekao je: „Musliman je brat muslimanu, ne čini mu zulum, niti ga ostavlja na cjedilu, ko bude na pomoći muslimanu, biće Allah njemu na pomoći, ko otkloni nedaću od muslimana, otkloniće Allah njemu nedaće na Sudnjem danu, ko pokrije sramotu muslimanu, Allah će njemu pokriti sramotu na Sudnjem danu “ (Muttefekun alejhi), i rekao je: „Smiluj se onima na zemlji, smilovaće se tebi Onaj koji je na nebesima “ (Ebu Davud), i rekao je: „Nije musliman onaj koji je sit, a komšija mu gladan u njegovoj blizini.“ (Bejheki) Suviše bi bilo tumačiti ove hadise, jer oni sami sebe tumače, već ćemo pustiti same hadise neka oni kao objava djeluju direktno na muslimane i budu pokretač boljeg odnosa među muslimanima i njihovim zajednicama i džematima.
Hvala Allahu, dželle šanuhu, na početku i na kraju, i neka je salavat i selam na Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem.