El-Asr - Vakufi žena muslimanki kroz generacije

Vakuf označava imovinu koju neka osoba (vakif) svojevoljno izdvoji iz svog imetka želeći Allahovu nagradu i koju preda na korištenje ljudima. Vakuf se ne može ni prodati ni pokloniti ni naslijediti. Institucija vakufa u islamu javlja se još u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kao vakifi kroz historiju podjednako se javljaju i muškarci i žene. Prve žene vakifi potječu iz vremena Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, supruga, majkih pravovjernih. Prvu administraciju vakufa vodila je žena, majka pravovjernih Hafsa, kada joj je halifa Omar b. Hattab povjerio zadatak da nadgleda njegov vakuf nakon njegove smrti.

U narednih nekoliko redova navest ćemo pojedine primjere vakufa ashabijki i žena nakon njih, koje je historija dokumentovala.

Vakufi ashabijki

Aiša, radijallahu anha, kupila je kuću i uvakufila je, a isto tako postupila je i Esma, kćerka Ebu Bekra: kupila je kuću i uvakufila je. Čestite ashabijke Ummu Selema Ummu Habiba i Safijja također su ostavile vakuf.

Vakufi muslimanki kroz generacije

Nakon žena iz najbolje generacije, i ostale žene iz svih generacija nastavile su tradiciju vakufa.

• Za vrijeme hilafeta Abasija, vakuf izvora Zubejde bio je najpoznatiji vakuf. Zubejda, kćerka halife Džafera el-Mensura, a supruga Haruna er-Rešida, dala je da se na putu između Bagdada i Meke izgradi cijeli vodoopskrbni sistem za hadžije i druge putnike, kao i musafirhana -- odmaralište za putnike. Vodoopskrbni sistem podrazumijevao je bunare, kanale za vodu, spremnike vode, tako da je voda bila dostupna hadžijama na cijelom njihovom putu od Bagdada do Meke. Ostaci Zubejdinog vakufa i danas su vidljivi, a jedan od njih jeste i kanal za vodu (akvadukt) Ajn Zubejda (slika 1). Projekat izgradnje Zubejdinog vakufa trajao je deset godina, a dužina kanala iznosi 38 km, od Wadi Numana do sadašnjeg distrikta Azizija u Meki. Akvadukt Ajn Zubejda bio je vodoopskrbni izvor za Meku i obližnja sveta mjesta posljednjih 1200 godina. To je remek-djelo inženjerstva i trajni simbol zlatnog doba arapske kulture. Tokom 1950. godina nivo podzemne vode je pao tako nisko da su bunari koji su opskrbljivali Ajn Zubejdu presušili. Danas je ovaj kanal jedno od zaštićenih područja i čuva se u izvornom stanju.

• Godine 1552. Haseki sultanija, supruga osmanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog, izgradila je i uvakufila u starom gradu Jerusalemu, pored blagoslovljene džamije Aksa, kompleks objekata, koji je kasnije nazvan po njenom imenu kao Haseki sultan imaret (slika 2). U središtu ovog kompleksa nalazila se dobrotvorna narodna kuhinja, u kojoj se ujutro i navečer dijelila besplatna hrana: supa, hljeb i meso. Pored narodne kuhinje nalazila se i mala džamija, mali karavan-saraj za hodočasnike i putnike sa pedeset pet soba, pekara, mlin za brašno i u dvorištu bunar, Sabil Haseki sultan. Ova ustanova još i danas radi i pruža svoje usluge siromašnim porodicama.

• Džamija Karavijjin u gradu Fez u Maroku, sagrađena između 857. i 859., jedan je od najstarijih vakufa žena na islamskom zapadu (slika 3). Ovu džamiju sagradila je Fatima, kćerka Muhammeda Abdullaha el-Fihrija, koji je inače bio jako bogat trgovac. Džamija Karavijjin ujedno je bila i medresa, koja je vremenom postala i univerzitet i džamija. Neki izvori, poput UNESCO-a i Guinnessove knjige rekorda, navode Karavijjin kao najstariji univerzitet ili najstariju visokoškolsku ustanovu na svijetu koja kontinuirano djeluje.

• Fatimina sestra Merjem, to jest druga kćerka Muhammeda Abdullaha el-Fihrija, sagradila je džamiju Andalus također u gradu Fez (slika 4). Ova džamija sagrađena je između 859. i 860., što je čini jednom od najstarijih džamija u Maroku. I ova džamija imala je veliku historijsku ulogu u širenju islama i nauke i očuvanju islamskog identiteta, što je i danas naslijeđe koje se još uvijek vidi i koje je u funkciji.

• U glavnom gradu Alžira postoji džamija Džamija Es-Sejjide ili Gospođina džamija. Ovu džamiju sagradila je nepoznata gospođa dobrotvorka, a u doba Osmanlija bila je najveća džamija u gradu Alžiru.

• Džamiju Hafafin u Bagdadu izgradila je gospođa Zumrud Hatun, supruga abasijskog halife Mustedia u Bagdadu, čiji je minaret najstariji poznati minaret u Bagdadu (slika 5).

• Azra, kćerka brata Salahuddina Ejubijje, osnovala je i uvakufila školu Azravije u kojoj su studirali veliki učenjaci i u kojoj je diplomiralo na desetine studenata, fakiha, islamskih pravnika i muhadisa.

Raznoliki primjeri vakufa

U svim generacijama zabilježeno je da su se žene muslimanke međusobno natjecale u činjenju dobra. U osmanskim spisima nalazi se više od 2.500 vakufnama koje su ostavile žene.

U nastavku navest ćemo neka od remek-djela vakufa u islamskim epohama, koji su ostavljeni kao trajno dobro za pomoć svim potrebnima, a posebno ženama:

Vakuf za ženidbu i udaju: Prihodi ovih vakufa trošeni su na ženidbu mladića i udaju djevojaka koji nisu u stanju snositi troškove svadbe i za mladiće koji nisu u mogućnosti osigurati vjenčani dar za mladu.

Vakuf za iznajmljivanje nakita: Posebnost ovog vakufa ogleda se u tome što bi djevojka koja se želi udati, a nije u mogućnosti da sebi obezbijedi ukrase i nakit za dan vjenčanja, pozajmljivala ono što joj treba, a nakon vjenčanja vraćala bi to što je posudila kako bi isti nakit koristile druge djevojke.

Vakuf posuđa: To je zadužbina u kojoj se pružala pomoć djeci ili slugama koji su greškom polomili posuđe. Kada bi nešto polomili, donosili bi to polomljeno posuđe i tada bi im se davalo drugo, da ih porodice ne kazne zbog onoga što se dogodilo.

Vakuf izletište za siromahe: Kada je Nuruddin Mahmud ez-Zenki vidio da su izletišta i odmarališta uglavnom rezervirana za bogate, sažalio se što siromašni ne mogu da uživaju u ljepotama koje su pružala odmarališta u okolici Damaska, tako da je sagradio veliko odmaralište i namijenio ga za korištenje siromašnima. Naložio je da se ovaj vakuf finansira od prihoda sa velikih zemljišnih posjeda u selu Darija, koja je takoder uvakufio. Selo Darija bilo je najveće i najbogatije mjesto u Guti kod Damaska.

Vakuf mlijeka za dojilje: Ovo je jedna od dobrotvornih ustanova Salahuddina Ejubijja. Ovaj vakuf predstavlja posebno mjesto kod jedne od kapija tvrđave grada Damaska, koja je i dan-danas ostala u njemu, na kojem se majkama dvaput sedmično besplatno dijelilo mlijeko za prehranu djece i šerbe (voda sa rastvorenim šećerom).

Vakuf za ženidbu slijepih: To je vakuf u marokanskom gradu Fez koji nosi naziv Daruš-Šujuh, a namijenjen je ženidbi slijepih koji nisu imali smještaj. I kad god bi se slijepac oženio, u toj bi se kući održavale svadbe i pomagalo bi im se oko svadbenih troškova.

Vakuf El-Murabitat: To je vakuf u Jerusalemu, posvećen ženama koje su došle do džamije El-Aksa i čiji su mahremi umrli. One bi čekale u tom vakufu dok ne dođu njihovi mahremi da ih vrate njihovim kućama ili bi pak ostale živjeti u tom vakufu u kojem su imale besplatan smještaj i hranu.

Vakuf za pripremu nevjeste: Ovaj vakuf osnovan je s ciljem obezbjeđenja potrebnih stvari za udaju siromašne djevojke. Djevojka je imala mogućnost da iz ovog vakufa posudi svadbenu odjeću i nakit.

Vakuf za osposobljavanje žena za zanate i rad: Ovaj vakuf osnovan je s ciljem obučavanja žena za određene poslove i zanate kako bi mogle ostvarivati prihode.

(Izvor: islamway.net)