Plemeniti Kur’an pridaje veliku i posebnu pažnju Sudnjem danu: različitim dokazima potvrđuje njegovo sigurno dešavanje, spominje predstojeće događanje na njemu, odgovara njegovim negatorima i opovrgava njihove pokušaje ubacivanja sumnji u njegovo dešavanje.
Uzvišeni Allah rekao je: “A šta će biti onoga Dana, u koji nema nikakve sumnje, kada ih sakupimo i kada svako dobije ono što je zaslužio, kada im neće biti učinjeno nažao?” (Alu Imran, 25). Uzvišeni Allah naredio je Svome Poslaniku, sallalahu alejhi ve sellem, da se zakune da je Sudnji dan istina: “Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: ‘Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni!’ – a to je Allahu lahko” (Et-Tegabun, 7).
Isto tako, u plemenitom Kur’anu spominju se nagrade koje su pripremljene Allahovim bogobojaznim robovima i kazne koje su pripremljene za grješnike. Opisao je Sudnji dan do te mjere, kao da ga ljudi gledaju svojim očima. Potreba za takvim pristupom biva veća ukoliko se zna da mušrici, idolopoklonici, nisu vjerovali U Sudnji dan, proživljenje, polaganje računa, i nagradu ili kaznu.
Uzvišeni Allah rekao je, prenoseći njihove riječi: “Zar vama on da prijeti da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista oživljeni biti? Daleko je, daleko ono čime vam se prijeti! Postoji samo život na ovome svijetu, mi živimo i umiremo, a oživljeni nećemo biti?” (El-Mu’minun, 35–37)
Plemeniti Kur’an koristi različite metode u govoru o Sudnjem danu, a neke od njih ćemo navesti.
Spominjanje vjerovanja u Sudnji dan nakon vjerovanja u Allaha
Poznato je da je vjerovanje u Sudnji dan jedan od šest imanskih šarta. Spomenut je na petom mjestu u hadisu Džibrila, alejhis-selam: “Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u Allahov kader – odredbu dobra i zla...” (Muslim).
Vjerovanje u Sudnji dan spominje se na devetnaest mjesta u plemenitom Kur’anu odmah nakon vjerovanja u Allaha, što svakako ukazuje na njegovu važnost: “Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike…” (El-Bekara, 177); ”…ovim se savjetuju oni među vama koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet…” (El-Bekara, 232).
Također, spomenut je između vjerovanja u Allaha i dobrog djela: “One koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihovog; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati!” (El-Bekara, 62).
Uzvišeni Allah povezuje vjerovanje u Sudnji dan sa vjerovanjem u Njega, jer nije vjernik onaj koji tvrdi da vjeruje u Allaha, a ne vjeruje u Sudnji dan, kao što je to bila praksa mušrika, idolopoklonika u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. I mušricima nije koristilo njihovo vjerovanje u Allaha kad nisu vjerovali u Sudnji dan.
U Kur’anu se Sudnji dan veoma često spominje
Vjerovanje u Sudnji dan spominje se na mnogo mjesta u plemenitom Kur’anu. Prezentiraju se prizori i opisuju do u detalje događaji; smrt, proživljenje, skupljanje stvorenja, polaganje računa, vaga, knjige u kojima su zapisana djela, sirat, Džennet i Vatra. Opis je detaljan, naročito kada ima za svrhu da zaplaši ili ulije nadu i podstakne.
Kada se u Kur’anu govori o Sudnjem danu, navode se mnogi primjeri, od kojih ćemo izdvojiti neke.
Primjer prvobitnog stvaranja ljudskoga roda; Allah je iz ničega stvorio ljudski rod i ponovo će proživiti ljude: “Mi vas stvaramo – pa zašto ne povjerujete? Kažite vi Meni: Da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to činimo? Mi određujemo kada će ko od vas umrijeti, i niko nas ne može spriječiti da likove vaše izmijenimo i da vas iznova u likovima koje vi ne poznajete stvorimo” (El-Vakia, 57–61); “Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik, i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: ‘Ko će oživiti kosti kad budu truhle?’ Reci: ‘Oživit će ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio’” (Jasin, 77–79).
Primjer stvaranja Zemlje i nebesa; njihovo stvaranje teže je od stvaranja ljudskoga roda. Pa zar Allah, koji je stvorio Zemlju i nebesa, nije u stanju da proživi ljude!? Uzvišeni Allah rekao je: “Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima slične? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući; kada nešto hoće, On samo za to rekne: ‘Budi!’ – I ono bude” (Jasin, 81–82).
Primjer vraćanja zemlje u život nakon mrtvila njezina jasno ukazuje na mogućnost proživljenja ljudi: “…i ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno, zato što Allah postoji, i što je On kadar mrtve oživiti, i što On sve može. I što će Čas oživljenja, u to nema sumnje, doći i što će Allah one u grobovima oživiti” (El-Hadždž, 5–7).
Gotovo u svakoj kur’anskoj suri spominje se Sudnji dan i ono što će se desiti na njemu. Štaviše, jedno od obilježja mekanskih sura jeste i to da govore o Sudnjem danu, a sve to kako bi ljudi na najbolji i najpotpuniji način uzeli pouku i pripremili se za njega.
Sudnji dan je nazvan mnogim imenima
U plemenitom Kur’anu, Sudnji dan nazvan je različitim imenima. Arapi, na čijem je jeziku objavljen Kur’an, daju mnoštvo imena onome što je važno. To što se Sudnji dan u Kur’anu naziva i mnogim drugim imenima ukazuje na njegovu važnost i time se upozoravaju mu’mini da se boje strahota toga dana i da se pripreme za njega. Ibn Kesir je spomenuo oko osamdeset imena Sudnjeg dana. A nazivi Sudnjeg dana nisu puka imena bez značenja, nego svaki naziv ukazuje na pojedino značenje Sudnjeg dana i na njegovu tajnu, odnosno opominje razumom obdarene i poziva da se pripreme za taj dan. A pojedina imena su: Jevmul-kijame (Sudnji dan), Jevmud-din (Dan polaganja računa, nagrade ili kazne) Jevmul-be’as (Dan proživljenja), Jevmul-hisab (Dan polaganja računa), Jevmut-telak (Dan međusobnog susreta između Stvoritelja i stvorenja, stvorenja međusobno, osobe i njegovog djela i nagrade ili kazne), Jevdul-hurudž (Dan oživljenja, izlaska iz kaburova), Jevmul-hasre (Dan tuge), Ezife (Bliski dan), Et-Tametul-Kubra (Najveća nevolja), Es-Sahha (Glas zaglušujući), El-Hakka (Čas neizbježni), El-Gašije (Teška nevolja), El-Vakia (Događaj), El-Karia (Smak svijeta).
Na sljedećem primjeru pojasnit ćemo vezu između imena Sudnjega dana i poruka koje nosi u sebi. Jedno od imena Sudnjega dana jeste Jevmul-kijame (Dan stajanja). Prvo stajanje bit će Allaha radi nakon izlaska iz kaburova: “na Dan veliki, na Dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići!“ (El-Mutaffifin, 5–7). Drugo stajanje je stajanje svjedoka kako bi svjedočili između Allahovih poslanika i njihovih naroda: “Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovome svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci” (Gafir, 51) i treći kijamet, postavljanje terazija, vaga: “Mi ćemo na Sudnjem danu (Jevmul-kijame) ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati” (El-Enbija, 47).