Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Onome Koji je naredio dovu i obećao da će je uslišiti. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, Onoga Koji je obećao vjernicima nagradu, a nevjernicima kaznu. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, neka je Allahov blagoslov na njega, na njegovu porodicu i ashabe.
Dova je jedan od najvrednijih ibadeta. Nu’man b. Bešir, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dova je ibadet”, a zatim je proučio: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi’” (El-Mu’min, 60). (Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Buhari, El-Edebul-mufred, Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Madža i dr.)
U mnogim ajetima Allah naređuje da Mu se upućuje dova i obećava da će je primiti, pohvalio je Svoje vjerovjesnike i poslanike riječima: “I odazvasmo mu se i, izliječivši mu ženu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni” (El-Enbija, 90).
Uzvišeni nas obavještava da je blizu, da se odaziva molbi onoga koji Ga moli: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu” (El-Bekara, 186).
Uzvišeni Allah je naredio da Mu se upućuju molbe, posebno u teškim prilikama, jer niko drugi nije u mogućnosti da otkloni nedaće i nevolje: “Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja” (En-Neml, 62).
Allah je ukorio one koji zapostavljaju dovu u teškim prilikama: “I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali a da stanovnike njegove neimaštinom i bolešću nismo kaznili da bi se pokajali” (El-A’raf, 94); “A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimaštinom i bolešću ih kažnjavali ne bi li poslušni postali. Trebalo je da su poslušni postali kad bi im kazna Naša došla! Ali, srca njihova su ostala tvrda, a šejtan im je lijepim prikazao ono što su radili” (El-En’am, 42–43).
U tome se ogleda milost i plemenitost Uzvišenog Allaha, Koji naređuje Svojim stvorenjima da Ga mole jer su oni ovisni o Njemu, a On je potpuno neovisan: “O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan” (Fatir, 15); “Allah je bogat, a vi ste siromašni...” (Muhammed, 38). U hadisi-kudsiju Uzvišeni kaže: “Robovi Moji, svi ste vi zalutali osim onoga koga Ja uputim, pa Me molite za uputu, uputit ću vas. Robovi moji, svi ste vi gladni osim onoga koga Ja nahranim, pa Me molite da vas nahranim, nahranit ću vas. Robovi moji, svi ste vi goli osim onoga koga Ja odjenem, pa tražite da vas odjenem i Ja ću vas odjenuti. Robovi moji, vi zaista griješite noću i danju, a Ja praštam sve grijehe, pa tražite od mene oprost, oprostit ću vam.” (Muslim)
Treba ispuniti uvjete da bi dova bila primljena. Uzvišeni Allah obećava da će primiti dovu onome ko Ga moli, a Allah će ispuniti Svoje obećanje. Ukoliko se dova ne prima, znak je da rob ima neki nedostatak koji treba otkloniti kako bi ispunio uvjete da mu dova bude primljena.
Jedan od razloga što se dova roba ne prima jeste što ne izvršava Allahove propise, a čini haram djela i grijehe. Sve to udaljava ga od Allaha, a kada ga zadesi kakva nedaća, čudi se zašto mu se dova ne prima. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Znaj za svoga Gospodara kada si u dobru, znat će On za tebe kada si u nevolji.” (Sujuti, Albani kaže da je sahih) Poruka hadisa jeste da treba činiti dobra djela i voditi računa o Allahovim propisima kada smo zdravi i u dobru, i tako jača naša veza sa Allahom, pa će On znati za nas kada smo u nedaći, te će je otkloniti od nas.
U hadisi-kudsiji Uzvišeni kaže: “Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi, ono što sam mu naredio. Moj rob se Meni neprestano približava nafilama – dobrovoljnim ibadetima, dok ga zavolim, a kada ga zavolim, njegova ljubav prema Meni preovlada pa njegov sluh, kojim sluša, bude samo radi Mene; ruka njegova kojom prihvata, čini to samo radi Mene; noga njegova kojom ide, ide samo radi Mene. Ako od Mene nešto zatraži, Ja mu udovoljim, a ako se Meni utječe od nečeg, Ja ga zaštitim.” (Buhari)
Ko se lijepo ophodi prema Allahu u vremenu kada je zdrav i u dobru Allah će mu biti u pomoći kada bude u nevolji. Uzvišeni govori o Junusu, alejhis-selam, kada ga je progutala riba: “I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni” (Es-Saffat, 143–144). Da nije bio poznat po dobru, po namazu i ibadetu, u periodu prije toga, utroba ribe bila bi mu kabur do Sudnjega dana.
Naši dobri preci govorili su: “Sjećajte se Allaha i spominjite Ga kada ste u dobru pa će se On sjetiti vas kada budete u nevolji.”
Junus, alejhis-selam, spominjao je i hvalio Allaha, pa kada je dospio u utrobu ribe, Uzvišeni je rekao: “I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni” (Es-Saffat, 143–144). Faraon je bio nepokoran, nije spominjao Allaha: “A on, kad se poče daviti, uzviknu: ‘Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!’” Uzvišeni mu odgovara: “Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?!” (Junus, 90–91).
Jedan od najvećih razloga zašto se dova ne prima jeste jedenje i pijenje harama i oblačenje haram odjeće. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Čovjek dugo putuje, raščupan je i prašnjav, diže ruke prema nebu: ‘Gospodaru! Gospodaru!’, a hrana mu haram, piće mu haram, odjeća mu haram, othranjen na haramu, pa kako da mu bude dova primljena radi toga!?” (Muslim)
Abdullah, sin imama Ahmeda, u knjizi Zuhd kaže: “Nedaća je zadesila sinove Israilove te su radi toga izašli izvan naselja da mole. Uzvišeni Allah objavio je njihovom poslaniku da im prenese sljedeće: ‘Izašli ste na visoravan prljavih tijela, podižete ruke ka Meni uprljane krvlju i kojima ste svoje kuće napunili haramom. Sada, kada je Moja srdžba prema vama žestoka, samo ćete od Mene biti još dalji.’”
Uzmimo pouku, draga braćo, prekontrolišimo sebe: kako stječemo imetak, kakvu hranu jedemo, kakvo piće pijemo, čime svoja tijela hranimo. Jedimo ono što je čisto i halal, pijmo halal i oblačimo se na propisan način da bi nam Allah ukabulio dove.
Jedan od razloga što se dova ne prima jeste izostanak iskrenosti prilikom upućivanja dove Allahu: “Molite se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko” (El-Mu’min, 14); “Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!” (El-Džinn, 18).
Onima koji se pored Allaha mole kipovima, umrlima, evlijama, dova neće biti primljena kada je budu upućivali Allahu zato što je ne čine iskreno radi Allaha. Uzvišeni Allah nije propisao da Mu se dova upućuje uz nečije posredništvo, već da to činimo direktno Njemu: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu” (El-Bekara, 186); “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi’” (El-Mu’min, 60).
Jedan od razloga što se dova ne prima jeste i nemarnost prilikom upućivanja dove. Hakim bilježi predaju od Ebu Hurejre da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Molite Allaha ubijeđeni da će vam dova biti primljena, a znajte da Allah ne prima dovu nemarnog srca.”
Razlog odbijanja dove jeste i odsustvo naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Huzejfa b. Jeman prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, ili ćete naređivati dobro i odvraćati od zla ili će vam Allah poslati kaznu pa ćete Ga moliti, ali vam se neće odazvati.” (Tirmizi, Albani ga ocjenjuje kao hasen.)
Imam Šemsudin Muhamed b. Ebu Bekr kaže: “Dova je najznačajnija za odbijanje nedaća i dobijanje željenog. Nekada izostane efekat dove zbog određenih slabosti; zato što sadrži nešto što Allah ne voli, zbog slabosti srca, zato što nije iskreno upućena Allahu, ili nije upućena u pravo vrijeme pa je poput labavog luka iz kojeg izbačena strijela ne odleti daleko. Razlog su haram hrana, grijesi, nemarnost, pretjerana obuzetost igrom i zabavom.
Dova je najkorisniji lijek. Ona je neprijatelj nevoljama, odagnava ih i liječi, sprečava da se dogode ili ih eliminiše, umanjuje ih kada se dese. Ona je oružje vjernika.”
Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dova koristi za ono što se dogodilo i za ono što se još uvijek nije desilo, zato, Allahovi robovi, budite brižni prema dovi!” (Tirmizi, Albani kaže da je hasen.)
Dova spada u najznačajnije vidove ibadeta. Onaj ko je ne čini ohol je, tvrda srca i daleko od Allaha, i to će biti razlog za njegov ulazak u Džehennem: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi’” (El-Mu’min, 60).
Dova je uzrok za ulazak u Džennet. Uzvišeni kaže: “I obraćat će se jedni drugima i jedni druge će pitati: ‘Prije smo među svojima strahovali’, govorit će, ‘pa nam je Allah milost darovao i od patnje u Ognju nas sačuvao; mi smo Mu se prije klanjali, On je, doista, dobročinitelj i milostiv.’” (Et-Tur, 25–28)
U ovim ajetima Uzvišeni govori o stanovnicima Dženneta koji će međusobno razgovarati o stanju na dunjaluku, šta su radili i o uzroku koji je bio presudan za njihov ulazak u Džennet. Jedni će kazati da je razlog njihovog ulaska u Džennet to što su se na dunjaluku bojali svoga Gospodara, Njegove kazne, pa su izbjegavali grijehe, a činili dobra djela. Allah im je podario uspjeh i sačuvao ih patnje u Ognju iz dobrote Svoje. Oni su Ga na dunjaluku molili da ih sačuva džehennemske patnje i da ih uvede u Džennet.
“Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole. I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine.” (El-A’raf, 55–56)
Imam Ibn Kajjim kaže: “Ukoliko je prilikom upućivanja dove srce potpuno predano, ukoliko se čini u vremenu kada se dova prima: u zadnjoj trećini noći, za vrijeme ezana, između ezana i ikameta, nakon farz-namaza, u vremenu kada se imam penje na mimber petkom pa sve do kraja džuma-namaz, periodu iza ikindija-namaza pred kraj dana – ukoliko se čini skrušeno, ponizno, okrenuto prema kibli, pod abdestom, podignutih ruku prema nebu, počinjući zahvalom Allahu i salavatom na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a nakon dove se udijeli sadaka – dova će biti primljena, pogotovo kada sadrži riječi koje je spomenuo Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, da su posebno važne, kao što je Allahovo uzvišeno ime.”
Draga braćo i cijenjene sestre, dovimo da nas Uzvišeni Allah oslobodi od nedaća i nevolja, da nam podari pobjedu nad neprijateljem. Upućujmo dove što više za sebe i za sve muslimane! Allah je blizu i prima iskrene dove. Nemojte nikome činiti nasilje jer se prima dova mazluma – osobe kojoj je počinjeno nasilje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Čuvaj se dove mazluma, jer između nje i Allaha nema zastora.” (Buhari i Muslim)
Hatib: Mr. Aljo-ef. Cikotić
(Hutba je održana u džamiji Kalibunar u Travniku)