Arthur Rimbaud i islam
Malo je poznato da je jedan od najznačajnijih francuskih pjesnika XIX stoljeća, Arthur Rimbaud (1854--1891), svoju inspiraciju pronalazio u islamskoj duhovnosti i muslimanskoj kulturi. Prilika za čitanje Kur'ana ukazala mu se još kao tinejdžeru, zahvaljujući primjerku prijevoda na francuski jezik u vlasništvu njegovog oca -- aktivnog pješadijskog kapetana tokom francuske okupacije Alžira (1830). Sa svojih nepunih petnaest godina Rimbaud piše poemu od sedamdeset stihova na latinskom jeziku, i daje joj ime po slavnom berberskom kralju Numidije -- "Jugurta", osvojivši s njom ubjedljivo prvo mjesto na natječaju. Numidija je, podsjetimo, bilo veliko berbersko kraljevstvo, koje se prostiralo na teritoriji današnjeg Alžira i Tunisa, da bi pred sam kraj antičkog doba potpalo pod potpuni utjecaj Rima. Hrabri kralj Jugurta, rođen 160. p.n.e., dugogodišnji neprijatelj Rima, u kojem je neslavno u okovima i pogubljen 104. p.n.e., metafora je za jednog drugog "kralja" sjevera Afrike, pjesnikovog savremenika, emira Abdulkadira (1808--1883), nadaleko poznatog vođe alžirskog otpora francuskoj okupaciji. (Sin našeg uvaženog profesora Amira Durmića iz Velike Kladuše, ljubitelj numizmatike i arheologije, nedavno je na prostoru Krajine u našoj lijepoj Bosni, istražujući, u zemlji pronašao numidijske kovanice koje datiraju iz perioda od prije kralja Jugurte.)
Rimbaud nije samo bio pjesnička duša, već prije svega istraživač, po potrebi trgovac, i nadasve pustolov, sa osobitim interesovanjem za svijet islama. Štaviše, Rimbaud je više putovao nego što je skladao stihove, kao da je nastojao živjeti svoju poeziju. Uprkos svom relativno malom pjesničkom opusu, a zahvaljujući svom raskošnom umjetničkom daru, uspio je osigurati sebi mjesto među najvećim pjesnicima koje je Francuska iznjedrila.
Tokom svog kratkoga života, uz velika odricanja, pošlo mu je za rukom posjetiti mnoge zemlje, nekada stvorivši sebi nemale neprilike i često jedva sastavljajući kraj s krajem, da bi svojih zadnjih deset godina proveo putujući prostorom današnjeg Egipta, Arabije, Sudana, Eritreje, Jemena i Etiopije, odjeven poput muslimana i tečno govoreći arapski jezik. Zbog zdravstvenih problema prinuđen je vratiti se u Francusku. Umire u Marseju sa nepunih trideset osam godina, ponavljajući više puta i uporno na samrtničkoj postelji: "Allahi-kerim! -- Allah je plemenit!", o čemu svjedoči njegova sestra Isabelle.
Arhur Rimbaud posjedovao je više primjeraka Kur'ana, a jedan od njih možete vidjeti na fotografiji koju objavljujemo u sklopu ovog priloga. Ovaj primjerak je štampan 1865. godine i danas se nalazi u biblioteci Instituta arapskog svijeta u Parizu.
Tolerantni i kada nisu u poziciji sile
Tokom Drugog svjetskog rata, tog strahobnog perioda za cjelokupno čovječanstvo, a osobito za Evropu, tri pozitivna događaja u tri sasvim različita grada -- Parizu, Sarajevu i Rodosu, još su jedna u nizu potvrda muslimanske hrabrosti i tolerancije.
Pariz. Imam Velike džamije u Parizu, u saradnji sa svojim pomoćnikom, aktivno radi na spašavanju pariskih Jevreja od nacističkog progona, izdajući im lažne potvrde o pripadnosti islamu, zahvaljujući čemu mnogi Jevreji izbjegavaju deportaciju i smrt.
Sarajevo. Kustos Zemaljskog muzeja Derviš Korkut, rođeni brat Besima Korkuta, autora prijevoda Kur'ana na bosanski jezik, spasio je od nacističkih ruku Hagadu -- jevrejski rukopisni iluminirani kodeks, nastao polovinom XIV stoljeća na prostoru Španije. Protjerani jevreji Španije, nakon što su muslimani izgubili dominaciju nad i posljednjim dijelom te zemlje, 1492. godine, ponovno naseljavaju prostor pod muslimanskom upravom, ovoga puta dijelove osmanlijske države. Značajan dio njih doseljava u Sarajevo i sa sobom donosi Hagadu. Derviš Korkut sakrio je "Sarajevsku Hagadu" u muslimanskoj kući, u jednom od sela na Bjelašnici. Pored navedenog, u istom periodu porodica Korkut spasila je i nekoliko sarajevskih Jevreja.
Rodos. Slična priča kao u Sarajevu. Protjerani Jevreji Španije koji su spas našli na Rodosu, tada pod upravom Osmanlija, sa sobom su ponijeli primjerak Tore, svitak dug četrdeset pet i po metara. Dolazak nacista na ostrvo označio je i kraj lokalne jevrejske zajednice. U pokušaju da sačuvaju Toru koju stoljećima iščitavaju, povjerili su je na čuvanje nikom drugom do muftiji Rodosa, Sulejmanu Kasiloglu, koji preuzima veliki rizik, ali na najbolji način ispunjava preuzeti amanet. Toru skriva u mihrabu džamije Murat Reisa, koju smo imali priliku posjetiti tokom našeg nedavnog obilaska Rodosa. Danas je navedeni primjerak Tore pohranjen u Nacionalnoj biblioteci glavnoga grada Palestine.
Tolerancija je privilegija jačega, primjećuje akademik Ferid Muhić, s čime se svakako slažemo. U historiji islama zabilježeno je na stotine hiljada primjera muslimanske tolerancije u odnosu prema podređenim im narodima i pojedincima. Međutim, ovi primjeri potvrda su da i u tom kontekstu -- tolerancije kao privilegije jačega -- postoji izuzetak. Vidimo da su predvodnici muslimana Pariza, Sarajeva i Rodosa postupili na identičan način, rizikujući ne samo svoje živote već i sigurnost svojih porodica, pa čak i svojih zajednica, ali su postupili ispravno. Pritom, važno je istaći, ovdje se ne radi o običnim građanima, ili pak o sekularizovanim muslimanskim pojedincima, već u sva tri slučaja, riječ je o ljudima od vjere -- u Parizu o imamima, u Sarajevu o bivšem muftiji i vjeroučitelju, a na Rodosu o glavnom muftiji.
Kada potpuno različiti ljudi, međusobno nepovezani, ne govore istim jezikom niti su stanovnici jedne države... u datom iskušenju i životnom izazovu, postupaju na gotovo identičan način, to je pokazatelj da su nadahnuti sa istog izvora. U ovom slučaju, nema sumnje, izvor njihovog visokog kapaciteta tolerancije, ali i hrabrosti je islam, stoga se zbog navedenog ponosimo, jer smo pripadnici iste kible.
"Ko učini nasilje prema nemuslimanu štićeniku muslimanske države ili mu uskrati pravo, ili ga optereti preko njegovih mogućnosti, ili uzme nešto njegovo bez saglasnosti, ja ću mu biti tužitelj na Sudnjem danu." (Ebu Davud i Bejheki)