Glavni uzročnik raka otkriven još prije 90 godina
Rak je rezultat krvne kiselosti i manjka kisika. Ovo je otkrio Oto Heinrich Varburg još davne 1923. Vrlo mali broj ljudi u cijelom svijetu zna za to, jer farmaceutska i prehrambena industrija ovu istinu drže skrivenom već desetljećima. Godine 1931. njemački znanstvenik Otto Heinrich Varburg primio je Nobelovu nagradu za pronalazak osnovnog uzroka raka. Međutim, od tada ništa nije urađeno niti je to dostignuće iskorišteno, već se samo nastavilo sakupljanje novca po cijelome svijetu za daljnja istraživanja preko raznih institucija. Oto je otkrio da je rak rezultat antifiziološke snage i antifiziološkog načina života. Zato što jednim antifiziološkim načinom prehrane (dijeta na osnovi hrane koja zakiseljuje) i fizičkom neaktivnošću, tijelo stvara kiselu sredinu.
Ćelijska zakiseljenost uzrokuje izbacivanje kisika. “Manjak kisika i kiselost su dvije strane iste medalje: ako neko ima jedno, ima i drugo”, rekao je Oto. “Ako ćeliju lišite za 35 posto njenog kisika, za 48 sati možete je pretvoriti u rakastu. Sve normalne stanice imaju apsolutnu potrebu za kisikom, međutim tumoralne mogu živjeti bez njega” (pravilo bez izuzetka). “Tumorska su tkiva kisela, dok su zdrava tkiva alkalna.” U svom djelu “Metabolizam tumora”, Oto je pokazao da su svi kancerogeni oblici okarakterisani s dva fundamentalna uvjeta: krvnom kiselosti i hipoksijom (manjak kisika).
Otkrio je da su tumoralne stanice anaerobne (ne udišu kisik) i ne mogu preživjeti u prisustvu visokih koncentracija kisika. Tumoralne stanice mogu preživjeti samo uz glukozu i u sredini bez kisika. Stoga, karcinom nije ništa drugo nego odbrambeni mehanizam koji imaju neke tjelesne stanice, kako bi preživjele u kiseloj sredini bez prisustva kisika.
Važno je znati kako kisela ili alkalna hrana utječe na zdravlje. Idealno je imati 60 posto alkalnu prehranu i izbjegavati proizvode koji su u većini kiseli, kao što su gazirana industrijski proizvedena pića, rafinirani šećeri, kao i svi zaslađivači. Ako imate karcinom, savjet je da alkalizirate tijelo što je više moguće. Dr. George V. Kril iz Clevelanda, jedan od najpriznatijih hirurga na svijetu, otvoreno izjavljuje: “Sve takozvane ‘prirodne’ smrti nisu ništa drugo nego terminalna tačka kisele zasićenosti tijela.” Kao što je ranije naglašeno, potpuno je nemoguće da se rak pojavi u nekoj osobi koja oslobađa tijelo svih kiselosti 01:00 alkalnom prehranom i koja izbjegava hranu koja proizvodi kiselost. Općenito, rak se ne ugovara, niti se nasljeđuje. Ono što se nasljeđuje su prehrambene i ambijentalne navike i način života. To može izazvati rak. Dr. Teodor A. Baroda u svojoj knjizi “Alkalizirati ili umrijeti” napisao je: “Nisu važna bezbrojna imena bolesti, ono što je važno jeste da sve one proizlaze iz osnovnog uzroka: previše kiselih otpadaka u tijelu.” Ništa od svega ovoga nije ispričano ili opisano, jer je u pitanju unosan posao koji donosi ogromno bogatstvo. Sve ukazuje na to da farmaceutska industrija, zajedno sa prehrambenom, čine jedno te isto tijelo i da je zavjera da pomažu jedni drugima u zaradi.
Hrana koja zakiseljuje tijelo:
● Rafinirani šećer i svi njegovi derivati;
● Meso (sve vrste);
● Proizvodi životinjskog porijekla (mlijeko i sirevi, skuta jogurt itd.);
● Rafinirana sol;
● Rafinirano brašno i svi njegovi derivati (tjestenina, torte, keks itd.);
● Hljeb;
● Margarin;
● Kofein (kahva, crni čaj, čokolada);
● Alkohol;
● Duhan;
● Antibiotici i općenito svi lijekovi;
● Bilo koja kuhana hrana (kuhanje uništava kisik povećavajući kiselost hrane);
Sva industrijski prerađena hrana, u konzervama, koja sadrži konzervanse, umjetne boje, arome, stabilizatore itd.
Hrana koja alkalizira
:● Voće, jer voće proizvodi dosta kisika;
● Neko sjemenje, kao naprimjer bademi (mendule) jako su alkalni;
● Integralne žitarice: jedina alkalizirajuća žitarica jeste proso, sve ostale su lagano kisele. Sve žitarice moraju se jesti kuhane;
● Med, jer ima vrlo visoku lužnatost;
● Hlorofil: bilje je vrlo alkalno (pogotovo aloa vera);
● Voda je važna za proizvodnju kisika;
● Vježbanje daje kisik cijelom tijelu: “Sjedeći način života uništava život”.
Hemoterapija zakiseljuje tijelo do te mjere da tijelo mora posegnuti za alkalnim rezervama organizma kako bi neutraliziralo kiselost, žrtvujući mineralne osnove (kalcij, magnezij, kalij) ugrađene u kosti, zube, udove, nokte i kosu. Iz tog razloga primjećujemo promjene na licima, koje primaju taj tretman, između ostalog i opadanje kose. Za tijelo ne znači ništa biti bez kose, ali je jedan kiseli PH značio bi smrt.
(Izvor: haber.ba)
Mentalni aktiviteti, poput čitanja, čuvaju pamćenje
Čitanje u bilo kojem dobu života može pomoći da se sačuva pamćenje do duboke staroste, tvrde naučnici. Oni su otkrili da aktiviteti koji unapređuju mentalnu stimulaciju, kao što je čitanje knjiga, ispunjavanje križaljki, u bilo kojem dobu života, mogu da se povežu sa sporijim opadanjem mentalne snage. To je zadnji dokaz da su ljudi koji vježbaju svoje sive ćelije zaštićeni od smanjenja mentalne snage. Robert Wilson kaže: “Naša studija pretpostavlja da vježbanje mozga, učestvujući u ovakvim aktivitetima tokom života, od djetinjstva do starosti, jeste bitno za zdravlje mozga u starosti. Doktori su dugo smatrali da bi držanje mozga aktivnim – pogotovo u starosti – moglo biti najbolje osiguranje protiv razvijanja Alzheimerove bolesti i drugih vrsta demencija. U Britaniji, oko 820,000 ljudi ima demenciju, većina njih ima Azheimerovu bolest. Ranije istrage pokazale su da redovno vježbanje može da smanji rizik od razvijanja demencije. Studija je obuhvatila 294 osoba čija je starosna dob veća od 55 godina, njima su dati kognitivni testovi svakih šest mjeseci, sve do njihove smrti prosječno u 89. godini. Oni su također odgovarali na pitanja da li čitaju knjige, pišu ili učestvuju u aktivnostima koje su povezane sa stimulisanjem memorije tokom djetinjstva, mladosti, srednjem dobu i trenutnoj starosti. Nakon njihove smrti, njihovi su mozgovi ispitani da li ima dokaza za fizičke znakove demencije, kao što su lezije (povrede). U studiji je pronađeno da su ljudi koji su radili aktivitete koji stimuliraju mozak u ranom i kasnom životu, imali manji nivo smanjivanja memorije, kad se uporede sa onim koji nisu imali takve aktivitete tokom života. Studija je pokazala da, nakon izjednačavanja faktora, kao što je demencija, oni koji su sudjelovali u takvim aktivitetima, imali su 15% manje smanjivanje kognitivnih kapaciteta od onih koji nisu sudjelovali u takvim aktivitetima. Dr. Wilson iz Medicinskog centra Rush Univerziteta u Chicagu kaže: “Na osnovu ovog, trebalo bi da ne potcjenjujemo efekte svakodnevnih aktiviteta, kao što je čitanje i pisanje, na našu djecu i na nas same ili roditelje.” Stepen smanjivanja memorije smanjen za 32% kod ljudi koji su redovno imali mentalni aktivitet u kasnijem dobu, upoređeno sa ljudima koji su imali prosječan mentalni aktivitet. Stepen smanjivanja kod onih koji su neredovno imali mentalni aktivitet bio je 48% brži od onih koji imaju prosječan aktivitet, stoji u jednom izvještaju medicinskog časopisa Neurology. Dr. Simon Ridley, vođa istraživanja na britanskom “Alzheimer’s Researchu”, kaže: “Ima sve više dokaza koji ukazuje na to da mentalni aktivitet može pomoći u čuvanju od nazadovanja kognitivnih (mentalnih) procesa, ali razlozi koji leže iza toga ostaju nejasni.” Ispitujući donirano moždano tkivo, ova studija je više rasvijetlila ovo kompleksno pitanje i rezultati daju težinu teoriji da mentalni aktivitet može da pruži jedan nivo “kognitivne rezerve”, pomažući mozgu da se odupre jednom dijelu štete zbog bolesti poput Alzheimerove. Dr. James Pickett, vođa istraživanja na “Alzheimer’s Society”, kaže: “Ova je studija otkrila da zahtjevni mentalni aktiviteti pomažu u zaštiti memorije u kasnijem dobu, ali važno je napomenuti da ovo nije isto kao i zaštita protiv demencije. Potrebno je više istraživanja.”
(Izvor: dailymail.co.uk)