Žena u okrilju islama

Tema Žena muslimankaČitanje 14 minuta

Biti počašćen islamom jedna je od blagodati s kojom se nijedna druga blagodat ne može porediti. Životni vrtlog i izazovi s kojim se svakodnevno susrećemo, učinili su da propustimo ili zanemarimo istinske spoznaje koje se tiču žene muslimanke, a koje razuman vjernik i vjernica trebaju upoznati, naročito u vremenu kad se tema žene muslimanke nalazi na pozornici kritika i mnogih, potpuno neosnovanih, tvrdnji, a koje su dovele do toga da i žena muslimanka gradi mišljenje o sebi i o svom statusu iz pogrešnih i nimalo relevantnih izvora. Još opasnije od toga jeste to što su učinili da se žene muslimanke ograđuju od islamskih normi ili ih potpuno negiraju, jer su zanemarile činjenice koje nalazimo u neiscrpnim izvorima objave.


Uzvišeni Allah stvorio je ženu, kćerku Havinu, da bude drúga muškarcu, Ademovom sinu, čineći je dijelom uzvišene misije zbog koje su, zapravo, svi stvoreni, a to je ibadet Uzvišenom Allahu. Prije nego što će Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, početi primati Objavu od Uzvišenog, status žene je tumarao mračnim slijepim ulicama, kako na Arabijskom poluotoku, tako, pa i znatno gore, u ostatku svijeta. Polemiziralo se o tome da li je žena uopće živo biće, da li ima dušu, da li je vlasništvo muškarca i da li treba nastaviti živjeti ukoliko umre muškarac kojem ona pripada.

Uzvišeni Allah kaže: “I kad se nekom od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten. Krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena; da li ovako prezren da je zadrži ili da je u zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuđuju!” (En-Nahl, 58–59)

Možda ćemo, kad su hadisi u pitanju, najkraće, a najživopisnije shvatiti tadašnji mizerni položaj žene, iz hadisa koji se prenosi od Zejneb bint Džahš, koja kazuje da je čula Ummu Selemu kako kaže: “Neka je žena došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: ‘Umro je muž moje kćeri, a ona se žali na bol u očima, pa možemo li joj podvući surmu?’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dva ili tri puta reče: ‘Ne’, a onda kaza: ‘Vrijeme za žaljenje traje samo četiri mjeseca i deset dana. U džahilijetu bi neka od vas bacila balegu tek kada bi se navršila godina dana.’” Humejd je upitao: “Zašto se bacala balega nakon godine dana?”, a Zejneb reče: “Kad bi nekoj ženi umro muž, ona bi se zatvorila u jednu sobicu, obukla najružniju odjeću i ne bi se mirisala ni čistila godinu dana, poslije čega bi joj doveli neku životinju: magarca, ovcu ili pticu, pa bi je ona potrala rukama. Oko žene se tada već širio takav smrad, da bi i životinja krepala od njega. Potom bi žena napustila svoju odaju, uzela nešto balege koju bi joj dali i bacila je, što je bio završni čin koji bi obilježio izlazak iz žalosti, i tek nakon toga mogla bi koristiti miris ili šta drugo.’” (Buhari)

Dolazak islama i svjetiljke Objave, za ženu je, između ostalog, značio kraj sramotnog, nepravednog, nasilnog i zatočeničkog života, a u isto vrijeme garanciju prava i prekretnicu nezavidnog stanja u kojem je do tad živjela. Uzvišeni Allah je zaštitio i sačuvao ženu od raznih vrsta mučenja, poniženja, nedoličnog ponašanja koje je narušavalo smiraj njene duše i zdravlje njenog tijela.
Uzvišeni Allah kaže: “O ljudi, Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i na plemena i narode vas podijelili da biste se upoznali. Kod Allaha je od vas najugledniji onaj koji Ga se najviše boji; Allah, uistinu sve zna i o svemu je obaviješten!” (El-Hudžurat, 13). Da bi se ispravno orijentirali i ponašali, poslao im je smjernice kako bi svako znao čemu naginje njegova urođena priroda, pravolinijski krenuo tim putem i tako ostavio lijep i neizbrisiv trag na ovom svijetu, koji mu je karta za vječni život.

Žena kao vjernica

Uzvišeni Allah poistovjetio je muškarca i ženu u odnosu prema Njemu, stavio je na test na ovom svijetu na isti način kako je stavio i njenog druga, a na budućem vječnom svijetu obećao isto ono što je obećao i njemu. Uzvišeni Allah kaže: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97)

Još slikovitije, Uzvišeni nas podučava, kada kaže: “Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio” (El-Ahzab, 35). Pročitajmo ovaj ajet još jednom, razmišljajući o tajnama i porukama koje se u njemu nalaze.

Lijep odnos prema ženi prilikom rastave

Pored ajeta i hadisa koji pojašnjavaju i naređuju lijep odnos prema ženi, ali i prema svim stvorenjima, još upečatljiviju pouku ćemo uzeti iz onih predaja koje predstavljaju sliku kako je islam osigurao lijep i pravedan odnos prema ženi i u nemilim situacijama kakav je razvod, kad je većina ljudi, usljed emocija i prirodne potrebe da pravednost priklanja samo sebi, sklona ponašanju koje će izbrisati sve lijepo što je među jednom porodicom bilo, a bilo ga je, uprkos svim problemima. Uzvišeni Allah, govoreći o razvodu, kaže: “I ne zaboravite sve blagodati koje su bile među vama” (El-Bekara, 237). Isto tako jasno usmjerava muškarce: “Puštanje može biti dvaput, pa ih velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati. A vama nije dopušteno uzimati bilo šta od onoga što ste im darovali, osim ako se njih dvoje plaše da Allahove propise neće izvršavati” (El-Bekara, 229).
Ako se ovako treba odnositi prema ženi s kojom smo na pragu razvoda, nakon toga je sasvim zapanjujuće i lakše razumjeti ajete i hadise koji govore o ophođenju prema ženi kao supruzi, a kojih je u našoj vjeri veoma mnogo.

Pravo žene na nasljedstvo

Iako nam se nepravda prema ženi, glede nasljedstva, čini logičnom u prošlosti, periodu koje je odlikovalo neznanje i primitivni odnosi prema životu, ne možemo zaboraviti da je ženi i danas uskraćeno nasljedstvo. Tako, naprimjer, ukoliko žena ne odustane od svog dijela ili ga ne pokloni muškim članovima svoje porodice, a najprije braći, smatra se jedinkom koja narušava harmoniju porodice, onom koja škrtari, ruši običaje i koja se uzdiže na način kakav ne dolikuje supruzi, sestri ili kćerki. Govoreći o nasljednom pravu, Uzvišeni Allah kaže: “Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rodbina, a i ženama pripada dio onoga što ostave roditelji i rodbina, bilo toga malo ili mnogo, određeni dio je obavezan.” (En-Nisa, 7)

Nasilje prema ženi

Islam je postavio odredbe i granice u situacijama kad supružnici prolaze probleme i krize. Pored toga, vjernici imaju uzor u Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji svoju snagu pretočenu u udarac nikad nije usmjerio ni prema kojem stvorenju. Njegova supruga Aiša, radijallahu anha, nam to otkriva, kad kaže: “Allahov Poslanik nikada nikoga nije udario svojom rukom, ni suprugu, niti slugu, osim u borbi na Allahovom putu.” (Muslim) U hadisu su, kako navode islamski učenjaci, izdvojeni supruga i sluga, jer je tadašnji običaj odgojnog udaranja te dvije kategorije bio uvriježen u društvu, ali i zbog toga što se čovjekovo ponašanje najbolje ogleda u njegovom odnosu prema onome kome je nadređen, zatim prema nemoćnijim od njega ili onome ko je u njegovoj zaštiti.

Islam zabranjuje narušavanje ugleda žene

Nerijetko se neosnovana krivnja i glasine usmjere prema onome ko je bespomoćan da se odbrani, a Uzvišeni Allah takvima prijeti kad kaže: “Oni koji optuže čestite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti i na ovome i na onome svijetu; njih čeka patnja nesnosna!” (En-Nur, 23) Osim toga, neistinite optužbe razlog su da se ugled onih koji druge potvaraju trajno naruši, a Uzvišeni o tome kaže: “One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi!” (En-Nur, 4)

Hidžab kao čast i štit

Jedan od najuzvišenijih propisa islama za ženu jeste zaštita onog što ne može i ne smije pripadati svakome, a što predstavlja ženino pravo, ponos i obavezu koju joj je Uzvišeni Allah propisao da bi je zaštitio i odlikovao kao ženu: “O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika, neka spuste haljine svoje niza se, tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.” (El-Ahzab, 59) Ipak, remećenjem Božijih odredbi, danas se hidžab smatra ponižavanjem žene, a zapravo, oni koji se zalažu za “prava žena”, zalažu se za pravo lakšeg dolaska do žene i pravo eksploatisanja onog najvrednijeg u njoj, ali i na njoj, kako bi bilo iskorišteno u primitivne svrhe čije je kormilo strast. Ne bi to bilo toliko čudno, da muslimanke nisu povjerovale da im Allahov neprijatelj želi više dobra nego njihov Uzvišeni Gospodar, koji ih je stvorio i koji ih štiti i onda kad ni one same nisu svjesne u kakvoj opasnosti se, zapravo, nalaze.

Žena kao majka

Svi ljudi će se složiti kako je lijep odnos općenito prema roditeljima, a naročito prema majci, osobina koja krasi svakog čovjeka, ma koliko u odnosu prema drugima griješio. U islamu se stvar ne zadržava na preporuci, nego se radi o jasnom imperativu: “Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.” (Lukman, 14) U svjetlu današnjice, uporedimo koliko se odnos prema roditelju, a naročito prema majci razilikuje od osobe koja živi islamske norme i od druge koja je daleko od islama, pa ćemo shvatiti da je poslušnost prema majci, kao najbližoj osobi čovjeku od njegovog rođenja, uvjet za čuvanje od mnogih problema odrastanja i sazrijevanja s kojim se svako društvo suočava.

Žena kao kćerka i sestra

Uzvišeni Allah objavio je ajet, koji smo prethodno naveli, u kojem je slikovito pojašnjeno kako je u predislamskom društvu bila primana vijest o rođenju ženskog djeteta. U takvoj sredini i takvom shvatanju, dolazi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže: “Ko bude imao tri kćerke, pa se strpi na njihovom odgoju, bude ih hranio i pojio i odijevao, bit će mu zastor od Vatre na Sudnjem danu.” (Ahmed i Ibn Madža, hadis je ocijenjen kao vjerodostojan) Islamski učenjaci objasnili su da se ista nagrada odnosi i na onoga ko bude skrbio i pazio svoje sestre, pa čak i daljnju žensku rodbinu.

Održavanje rodbinske veze sa ženama

Islam je ženu stavio ispred muškarca kada je riječ o lijepom ponašanju i ophođenju, a kao primjer možemo navesti ophođenje prema majci u odnosu na oca. Žena je poštovana kao sestra, omiljena kao kćerka, pažena kao supruga, na tu temu poznato nam je jako puno ajeta i hadisa, ali zamislite kakva je to uzvišena vjera kad nije izostavila ulogu žene kao tetke. Od Alije, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tetka po majci je na stepenu majke.” (Ebu Davud, Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

Islam je počastio žene, kako to nije učinila nijedna druga vjera, statusom koji je nemoguće negirati nakon što obuhvatimo sve ajete i hadise koji govore na tu temu, no žena muslimanka treba prvenstveno sama shvatiti svoju ulogu, svoju urođenu prirodu, najprije svoja prava prema Gospodaru, a potom prava i prema stvorenjima u njenom okruženju, prije nego što se osjeti potlačenom i na margini, kako bi iz revolta spriječila stvaranje nesklada u sopstvenom odnosu i ponašanju prema sebi, prema Gospodaru i prema drugim ljudima oko sebe.

Ukoliko žena muslimanka prolazi kroz bilo kakav vid uskraćivanja prava koja joj je Uzvišeni dao, obavezna je vraćati i štiti svoja prava odredbama koje je Uzvišeni odredio, a ne metodama sopstvene logike, nagovorima neprijatelja islama ili emocijama koje često sve nas odvode u pogrešnom smjeru.

A što se slobode žene tiče, sloboda je stanje kad se žena oslobodi obožavanja bilo koga i bilo čega mimo Stvoritelja, slušajući Njegove odredbe i stavljajući ih iznad sopstvenog razuma koji ima svoje granice i ne može uvijek doprijeti zašto je nešto Uzvišeni Allah propisao. Ali, žena muslimanka vjeruje Gospodaru, a ne osvrće se i ne daje prednost onima koji su vrhunac etičkih dokazivanja stavili u jedan dan u godini, čisteći savjest i obmanjujući Ademovu kćerku, a ona ne može biti istinski pažena i poštovana osim u islamu.

Tekst Žena u okrilju islama je objavljen u broju 89, 15. mart 2019. Permalink

Još tekstova na temu Žena muslimanka