Alija Izetbegović i njegovi pogledi na islamsko društvo

Tema Velikani ummetaČitanje 11 minuta

Čovjekova potreba za drugima ne prekida sve do njegove smrti. Kao dijete, ovisan je o svojim roditeljima. Oni ga uvode u društveni život odgajajući ga da bude zdrava jedinka. Ako je njegov dom socijalno osviješten, to će mu biti kvalitetna odskočna daska za socijalni razvoj koji će se kasnije nadograđivati kroz njegov život.

S obzirom na to da se kroz socijalni razvoj oblikuju karakteristike pojedinca, onda je bitno ispravno odabrati društvo sa kojim će druženje rezultirati pohvalnim ponašanjem. To društvo treba da bude džemat koji, između ostalog, počiva na bratstvu, gdje pojedinac nikada neće biti ostavljen sam. U takvom društvu čovjek će napredovati i biti od pomoći drugima, što će na kraju rezultirati jedinstvom i čvrstinom koji podsjećaju na čvrstu građevinu.


Islam je odredio smjernice, a islamski učenjaci i mislioci razvrstali su te smjernice shodno poljima u kojima djeluju. U ovom tekstu bit će riječi o temeljima na kojima počiva islamsko društvo, a sve to vraćajući se na djela Alije Izetbegovića i na smjernice koje ukazuju na ispravno razumijevanje ove tematike.

Društvo i zajednica

Da bismo ispravno razumjeli pojam islamskog društva, moramo razumjeti razliku između društva i zajednice. Alija Izetbegović, kada objašnjava pojmove društva i zajednice, pod društvom smatra vanjske sume jedinki na osnovu interesa, dok je zajednica skupina ljudi iznutra povezanih osjećajem pripadnosti. Društvo je, smatra Izetbegović, zasnovano na materijalnoj potrebi, na interesu, dok je zajednica zasnovana na duhovnoj potrebi, na težnji. Članove društva veže i razdvaja interes, dok članove zajednice veže osjećaj bratstva, zajednička misao, povjerenje i osjećaj da su jedno. Samo zajednica zna za pravdu, uzajamno pomaganje, solidarnost i bratstvo. U društvu ne postojimo Ja i Ti, tu smo svi Oni. Blizina čovjeka čovjeku duhovna je, a ne prostorna kategorija. U soliteru se ljudi osjećaju sami kao u pustinji, iako žive pod istim krovom. Postoji kolektiv, ali nema zajednice. Društvo je struktura i ne podliježe moralnim, nego prije svega fizičkim uvjetima stabilnosti. Ovaj zakon apsolutno vrijedi ukoliko je čovjek životinja, čak i najsavršenija. Ovaj zakon vrijedi sve manje što je čovjek manje životinja, što je više čovjek. Na ovoj tački počinje i nastavlja da postoji zajednica.

Ovo su samo neka od razmišljanja Alije Izetbegovića u smjeru islamskog društva ili zajednice muslimana.

Iz prethodno spomenutog dā se zaključiti da islamsko društvo ne poznaje razlike među muslimanima, kako materijalne tako ni rasne. To je društvo koje se oslobodilo robovanja bilo kome osim Uzvišenom Allahu.

Na koncu, islamsko društvo je društvo koje teži usavršavanju morala koji obuhvata sve pore života.

Brak i porodica

Islamsko društvo se, između ostalog, širi i odgaja kroz porodicu. Ona je žila kucavica jednog društva. Zdrava porodica doprinijet će razvoju islamskog društva kroz širenje i odgoj potomstva.

Prvi korak ka izgradnji zdrave porodice jeste zdrav brak. Samo vjerski i moralno osviješteni supružnici mogu ispravno odgajati djecu koja će sutra biti dio zajednice muslimana. Da bismo imali takvu porodicu, svi moramo voditi brigu o svom dijelu odgovornosti, jer “svi smo mi pastiri i svi ćemo biti pitani za svoje stado”. (Buhari i Muslim)

Alija Izetbegović definira porodicu kao ognjište unutrašnjih, romantičnih ličnih veza i odnosa. Povezujući princip u porodici jeste simpatija ili osjećanje, a u društvu je to interes ili intelekt, ili to dvoje zajedno. Pored te međusobne ljubavi, supružnici moraju težiti ka tome da budu roditelji, a glavnu ulogu u tome ima majka, jer je ona ta koja rađa i podiže čovjeka. “Položaj žene u muslimanskom društvu mora se svugdje promijeniti u skladu s njenim zadatkom majke i prirodnog odgojitelja podmlatka”, smatra Alija Izetbegović.

Baš iz tog razloga neprijatelji islama žele uništiti porodicu i na takav način olakšati uništavanje islamskog društva. Prvi i glavni korak ka tome jeste lišavanje žene njene osnovne i nezamjenjive funkcije. Jedan od primjera koje navodi Izetbegović jeste i stav francuske spisateljice Simone de Bouvoire, istaknute aktivistice feminističkog pokreta u Francuskoj i svijetu, koja kaže: “Sve dok mit o porodici, mit o materinstvu i majčinskom instiktu ne bude uništen, žene će i dalje biti potlačene.” Ovakvih i sličnih primjera je mnogo.

Pored ovog, razaranje porodice pojavljuje se u više vidova: sve manji broj zaključenih brakova, sve veći procent razvedenih brakova, stalno povećavanje broja zaposlenih žena, porast broja djece rođene van braka, sve više samačkih domaćinstava. Ove tvrdnje Alije Izetbegovića potvrđuju analize Agencije za statistiku BiH koje nam govore da su u prvih devet mjeseci 2018. godine razvedena 1.702 braka. Sklapanje brakova je u opadanju, dok su razvodi u porastu.

Alija Izetbegović navodi nam primjer privrženosti islama porodici: “U ovo doba, kada porodica prolazi kroz ozbiljnu krizu i kada je njena vrijednost stavljena pod znak pitanja, islam ponovo potvrđuje svoju privrženost ovom obliku ljudskog života. Doprinoseći sigurnosti porodičnog gnijezda i otklanjajući vanjske i unutrašnje faktore koji ga razaraju (alkohol, nemoral, neodgovornost), islam praktično zaštićuje najviši stvarni interes zdrave i normalne žene. Umjesto apstraktne ravnopravnosti, on ženi osigurava ljubav, brak i djecu, sa svim onim što za ženu znače ove tri stvari.”

Džemat

Vjernik od džemata ima višestruku korist: uz džemat lakše obožava Allaha, lakše prebrodi muke i riješi probleme, dok čovjek koji je odvojen od džemata, makar živio u naseljenom mjestu, izložen je opasnostima, koje prijete kako njegovoj vjeri tako i njegovom životu. Često čujemo ili pročitamo kako se za nečiju smrt sazna nekoliko dana nakon nastupanja smrti. Uzrok je prepuštenost koju vjernik neće doživjeti u džematu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Držite se džemata, jer vuk jede ovcu koja je odvojena od stada.” (Ebu Davud, a šejh Albani ga je ocijenio dobrim)

Alija Izetbegović na džemat gleda ovako: “...kao zajednica vjernika, on u svojoj osnovi sadrži jedan religiozni, emocionalni moment pripadnosti. Ovaj element je najjasnije vidljiv i sadržan u džematu, kao osnovnoj jedinici islamskog društva. Za razliku od društva koje je apstraktna zajednica sa izvanjskim odnosom članova, džemaat je unutrašnja, konkretna zajednica, koja se zasniva na duhovnoj pripadnosti i gdje se veza između ljudi održava neposrednim, ličnim kontaktom i poznavanjem. U njemu se nalazi čovjek prema čovjeku, a ne anonimni član društva prema isto takvom članu društva.”

Također, Izetbegović smatra da, ako musliman ne osjeća prisutnost drugih, takvo društvo nije uspjelo. “U džematu niko nije sam, i to u dvojakom smislu: nije sam da može raditi šta hoće, niti je sam, prepušten sam sebi, da bi mu izostala moralna i materijalna potpora.” Ova rečenica možda i najbolje oslikava pravo značenje džemata, a to je da vjernik nije sam ni duhovno ni fizički.

U ovom vremenu kada su internet i društvene mreže odvojili čovjeka od realnog svijeta, džemat treba da igra glavnu ulogu u zbližavanju ljudi. Kaže Izetbegović: “Kao faktor prepoznavanja i zbliženja ljudi, džemat doprinosi solidarnosti i unutrašnjoj harmoniji društva i pomaže razagnavanju duha osamljenosti i otuđenja, koji nam donosi tehnika i rastuća urbanizacija.”

Bratstvo muslimana

“Zaista su vjernici braća”

(El-Hudžurat, 10) – jedna je od kur’anskih poruka koje nam kazuju kakvi vjernici trebaju biti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisuje nam vjernike kroz termin bratstva i daje nam jasna načela toga: “Ne zavidite jedni drugima, nemojte lažno jedni drugima dizati cijene, ne mrzite se, ne okrećite jedni drugima leđa, nemojte se jedni drugima nametati u kupoprodaji, i budite, o Allahovi robovi, braća! Musliman je brat muslimanu: ne čini mu nasilje, ne ostavlja ga na cjedilu, ne laže ga, ne omalovažava ga. Bogobojaznost je ovdje” – pa je pokazao na svoja prsa tri puta. “Dosta je zla čovjeku da omalovažava svoga brata muslimana. Muslimanu su zabranjeni krv, čast i imetak drugog muslimana.” (Muslim) Može se primijetiti kako nam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, daje dvostruku potvrdu bratstva. Nakon što nam pojašnjava kakvi ne trebamo biti, naređuje nam da budemo braća, a nakon toga potvrđuje kako je musliman muslimanu brat. Ono što iz ovoga zaključujemo jeste da za bratstvo nije dovoljno pripisivanje islamu, već da se musliman prema muslimanu mora ophoditi kao što se ophodi brat prema bratu. Zato vjernik vjernika voli kao brata i dužan je truditi se i mijenjati kako bi ostvario bratstvo.

Alija Izetbegović, govoreći o bratstvu muslimana, kaže: “Ogromne promjene u ljudima i van njih treba da budu ostvarene, da bi se smanjila udaljenost na putu do proklamiranog bratstva. U ovom načelu mi vidimo ovlaštenje i obavezu za islamsku zajednicu da stvara odgovarajuće ustanove i provodi konkretne mjere da bi odnosi između muslimana u stvarnom životu imali sve više elemenata i obilježja bratstva.”

Jedinstvo muslimana

Jedno od svojstava islamskog društva jeste i jedinstvo. Uzvišeni Allah naređuje nam da budemo ujedinjeni i da ne dozvolimo da nas sporedne stvari razjedine:Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte” (Alu Imran, 103). Kroz ovu Allahovu poruku ljudski rod treba da teži ka jedinstvu, i da se, ispravno shvativši ovu poruku, trudi postići čvrstinu i snagu, a ovo nam potvrđuje hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Vjernik je vjerniku poput građevine, jedan drugog podupiru”, pa je isprepleo svoje prste. (Buhari i Muslim) Dakle, vjernik mora da je jak kako bi mogao poduprijeti svoga brata, i vjernik treba da ostavi stvari koje će oslabiti njegovu bratsku vezu i udaljiti ga od cilja.

Alija Izetbegović ovo nam potvrđuje kada kaže: “Islam sadrži princip ummeta, tj. težnju za ujedinjenjem svih muslimana u jedinstvenu zajednicu – vjersku, kulturnu i političku. Islam nije nacionalnost, ali jest nadnacionalnost ove zajednice. Sve što razdvaja ljude u ovoj zajednici, bilo da se radi o idejnim stvarima (sekte, mezhebi, političke stranke i dr.), ili o materijalnim (velike imovinske razlike, društveni rangovi i sl.), suprotno je ovom principu jedinstva i kao takvo mora biti ograničavano i otklanjano.”

Na kraju možemo zaključiti da, ako želimo izgraditi islamsko društvo, moramo početi od sebe kao jedinke. Mi gradimo svoje porodice od kojih, ako su ispravno usmjerene, nastaje jako islamsko društvo. Vjernici kao braća i kao jedinstveni, nikada neće ostaviti drugog da bude sam. Samo kao takvi možemo napredovati.

Nastavit će se, inšallah!

Još tekstova na temu Velikani ummeta