Svaki razuman čovjek, bez obzira na porijeklo, vjeru, boju kože, mjesto boravka, bio dobar ili loš, žudi za srećom. Prema tome, možemo kazati da svi ljudi u konačnici imaju isti cilj, a to je lijep i ugodan život. Međutim, metode, sredstva koja pri tome biraju i putevi kojima ljudi idu kako bi ostvarili taj cilj umnogome se razlikuju. Zato se nije čuditi šta sve ljudi čine u svijetu, pa čak i najveće grozote, na koje se razuman čovjek zgražava, ne bi li došli do svoje sreće. Daleko da opravdavamo ove i druge slične postupke, no, i takve stvari ljudi na koncu čine iz očaja i krivih ubjeđenja, ne bi li dokučili svoju sreću.
Ipak, Onaj Koji nas je stvorio najbolje nas poznaje i zna ono što nam treba i kako na najbolji način da dođemo do toga. Stoga, Gospodar ljudi, Sveznajući Allah, ljudima je pojasnio, između ostalog, i put do sreće i lijepog življenja.
Jedini pravi put do istinske, trajne sreće jeste put islama, a formulu sreće, za kojom su ljudi od pamtivijeka tragali, možemo naći u riječima Uzvišenog Allaha: "Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili" (En-Nahl, 97). Ibn Kajjim el-Dževzijja, rahimehullah, u komentaru ajeta kaže: "Ko god radi dobra djela, Uzvišeni Allah dat će mu lijep i dobar život, shodno njegovom imanu, vjeri, i shodno njegovim djelima" (Miftahu daris-seada). Dakle, da bi čovjek istinski uživao, tj. uspio, neophodno mu je dvoje: da vjeruje u Allaha i da čini dobra djela, a kao rezultat ili pak nagradu, zauzvrat uživa lijep život na ovom svijetu i još dobija bolju i ljepšu nagradu na onom, vječnom svijetu.
Vjerovati i činiti dobro, ta, to je svrha čovjekovog bivstvovanja na ovom svijetu. Rekao je Uzvišeni Allah: "Džine i ljude stvorio sam samo da Mi se klanjaju" (Ez-Zarijat; 56). tj. da ibadet čine. Pa, kao što znamo, Uzvišeni Allah propisao nam je određene ibadete koji su obligatornog, obaveznog karaktera, poput pet dnevnih namaza, zekata, posta, ali isto tako propisao nam je i preporučio mnogo više djela koja nisu obavezna, već pohvalna i Njemu ugodna djela, ne bismo li se što više Njemu, Milostivom, približili, i ne bismo li zaslužili Njegovo zadovoljstvo, a samim tim i uživali ugodan život.
Dakle, istinski sretnici približavaju se svom Gospodaru dobrim djelima, prije svega obaveznim ibadetima, kao što nam poručuje Uzvišeni Allah u hadisi-kudsiju: "Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi koje sam mu propisao" (Sahihul-Buhari), a zatim, nakon vadžiba, vjernici se približavaju Plemenitom Allahu nafilama, dobrovoljnim ibadetima i dobrim djelima, kako se navodi u nastavku prethodnog hadisa: "Moj rob Mi se neće prestati približavati nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, Ja ću mu to i dati, a ako utočište zatraži, uistinu ću ga zaštititi".
Međutim, Uzvišeni Allah na drugom mjestu u Kur'anu pojašnjava suštinu, odnosno kakvoću svih tih dobrih djela koja ljudi trebaju činiti: "Onaj koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; On je Silni, Onaj Koji prašta" (El-Mulk, 2). U komentaru ovog ajeta, Fudajl b. Ijjad rekao je: "Tj. ko će iskrenije i ispravnije postupati. Djelo neće biti primljeno dok ne bude iskreno i ispravno. Iskreno znači da bude u ime Allaha, a ispravno da bude u skladu sa sunnetom" (Medžmuul-fetava). Dakle, u ovom ajetu Sveznajući Allah detaljnije pojašnjava kakvoću dobrih djela, jer u ajetu nije rečeno "ko će više dobra učiniti", već "ko će bolje i ljepše postupati", dajući nam na znanje da je u činjenju dobrih djela bitniji kvalitet od kvantiteta.
Da bi jedan musliman uljepšao svoj život, na tom putu neophodno je pridržavati se smjernica i pravila, jer će samo tako uljepšati i kvalitetnijim učiniti ta Bogu ugodna djela. Stoga, u narednim brojevima navest ćemo neka od pravila činjenja dobrih djela, o kojima su islamski učenjaci i prvaci itekako govorili, a koja umnogome vjerniku olakšavaju, ukazujući i osvjetljavajući put do vječne sreće.