Mehmed Handžić rođen je 16. 12. 1906. godine u Sarajevu, a umro je 29. 7. 1944. godine. Njegov otac Muhammed-aga bavio se liječenjem narodnim lijekovima, a njegova majka Fatima bila je domaćica. Osnovno i srednje obrazovanje, kao i mekteb i ruždiju završio je u Sarajevu. Šerijatsku gimnaziju sa odličnim uspjehom završio je 1926. godine i smatra se da je već tad bio osposobljen da čita literaturu na arapskom jeziku. Nije prihvatio ponudu da studira medicinu u Beogradu, već je odlučio da svoje studije nastavi na Al-Azharu u Kairu gdje je diplomirao 1931. godine. Nakon studija počeo je da radi kao nastavnički pripravnik i odgajatelj u Gazi Husrev-begovoj medresi. Honorarno je radio i kao nastavnik vjeronauke na Prvoj muškoj i ženskoj gimnaziji u Sarajevu.
Zadnjih godina svog života radio je u Gazi Husrev-begovoj biblioteci kao upravitelj i prvi bibliotekar. Pored uobičajenih bibliotekarskih poslova, radio je i na obradi rukopisa, gdje je u toku sedam godina uspio da obradi 3240 rukopisa. Iako je živio veoma kratko, svega 38 godina, njegov bibliografski sadržaj je ogroman i značajan. Navodi se da njegovih objavljenih radova ima više od tri stotine. Pisao je razna djela iz različitih oblasti. Prevodio je sa arapskog i turskog jezika, a pored bosanskog jezika, pisao je i na arapskom. (Zuhdija Hasanović, Rad h. Mehmed-ef. Handžića na polju hadiskih znanosti s osvrtom na djelo Izharul-behadže bi šerhi Sunen Ibni Madže)
Idžazetname Mehmed-ef. Handžića
U tekstu objavljenom u Novom muallimu dr. Dževad Hrvačić navodi da je Mehmed Handžić dobio tri idžazetname od tri različita šejha: Abdullaha b. Alija Jabisa, Sejjida Ahmeda er-Rafia et-Tahtavija i Muhammeda Ragiba Tabbaha Halegija. Šejh Abdullah bio je učenik poznatog alima Muhammeda Abdurrahmana el-Mubarekfurija, koji je napisao komentar na Sunen imama Tirmizija pod nazivom Tuhfetul-ahvezi. U idžazetnami stoji da je šejh Abdullah Mehmedu Handžiću dao idžazetnamu za sva djela koja je on dobio od svog učitelja Mubarekfurija, a među njima su:
• Sahih, imama Buharija,
• Sahih, imama Muslima,
• Muvetta, imama Malika,
• Bulugul-meram,
• El-Munteka, do poglavlja o džihadu,
• dijelove četiri Sunena,
• dijelove Sunena Darimija i Darekutnija,
• Elfija, Ibn Salaha,
• Elfija, Ibn Malika.
Sadržaj druge idžazetname koju je dobio od šejha Tahtavija veoma je kratak, a djela za koja je dobio idžazu su sva ona djela za koje šejh Tahtavi posjeduje idžazu, a koja su spomenuta u djelu El-Mes’a el-hamid. Treća idžazetnama, koju je dobio od šejha Tabbaha, najvjerovatnije u originalu i nije sačuvana, ali je ostao njen prijepis koji je uradio sam Mehmed Handžić. Idžazetnamu je dobio na molbu šejha Tabbaha jer je pročitao njegovo djelo El-Envaru el-dželijje fi muhtesar el-esbat el-halebije. Ova knjiga sadrži senede za sljedeće knjige:
1. kuttubu sitte i druge hadiske knjige, znanosti i vještine;
2. I’lamun-nubela bi tarih Haleb eš-šuheba, djelo u sedam tomova koje iznosi historiju grada Halepa;
3. druga djela šejha Tabbaha.
Prosvjetiteljsko djelovanje
Mehmed Handžić živio je u vremenu kada se Osmansko carstvo već povuklo sa prostora Balkana, nakon seoba muslimanskog naroda na područje Turske i dolaska nove uprave na područje Bosne i Hercegovine. Bilo je to i vrijeme svjetskih ratova, okupacija i nestabilnosti.
Na različite načine Handžić je držao islamske propovijedi, kako na privatnim sijelima, tako i na javnim tribinama, bio je angažiran u prosvjetnom radu u medresi, biblioteci, vodio je El-Hidaju, držao i akademska predavanja na Višoj islamskoj šerijatsko-teološkoj školi. Držao je javna predavanja – vazove najčešće u sarajevskim džamijama, ali i ostalim dijelovima BiH. Njegovi vazovi bili su kratki, sadržajni i jasni. Nije se ustručavao da kritikuje muslimanske mase, da priča o aktuelnim dešavanjima, a vazovi su mu bili ispunjeni ajetima, hadisima, hikajama ili događajima iz prošlosti. Također je držao i stručna predavanja, na kojima je prevodio hadiska djela, kao naprimjer Mesabihus-sunne, imama Begavija, nakon džuma-namaza u džamiji Vekil Harač (Hadžijskoj). Na privatnim druženjima prevodio je i tumačio nekoliko značajnih djela, među kojima je i djelo Bulugul-meram, Ibn Hadžera el-Askalanija. (Zuhdija Hasanović, Rad h. Mehmed-ef. Handžića na polju hadiskih znanosti s osvrtom na djelo Izharul-behadže bi šerhi Sunen Ibni Madže)
Mehmed ef-Handžić bio je istinski daija, koji nije ostao učahuren na svom stručnom radnom mjestu, već je pozivao muslimane da aktivno djeluju u skladu sa islamskim normama i standardima.
Mehmed Handžić potekao je iz ugledne i bogate porodice. U jednoj od njegovih izjava moguće je prepoznati i povezati ovu činjenicu sa načinom i potrebom za stjecanjem šerijatskog znanja od materijalno nezavisnih ljudi. Handžić, kao slobodni mislilac, rekao je: “Zbilja bi trebali nauku učiti naročito vjersku materijalno osigurani ljudi, koji neće u nauci gledati zanat koji im donosi koru hljeba da se prehrane. Sa ovakvim ljudima bi se i stepen vjerske nauke podigao. Ovakvi su ljudi jači i slobodniji. I u riječima možeš zapaziti njihovu odvažnost i slobodu. Što ćete i od puke sirotinje kojoj je nauka zanat kojom se prehranjuje. Ovakvi rade samo onoliko koliko su dužni da plaću naplate. Što se može od njih drugo očekivati nego da budu roblje vodećim i vladajućim. Ne treba krivo shvatiti i hotimično činjenice izvrtati. Na obje strane ima iznimaka; ima i materijalno osiguranih strašljivica i slabića, a ima i junaka i slobodnih među materijalno neosiguranim. Mahana je biti slabić makar bio i siromah, a dvostruko je veća biti materijalno osiguran, a biti kukavica.” (Izabrana djela Mehmeda Handžića)
Doprinos Mehmed-ef. Handžića hadiskoj znanosti
Mehmed Handžić pisao je radove i knjige iz različitih oblasti, međutim posebno se istakao u hadisu i hadiskim naukama. Prema riječima Šefika Kurdića, njegov hadiski opus izgledao je ovako: “Handžićevo zanimanje za hadis i hadiske znanosti u djelima i tekstovima kojima raspolažemo seže od teorije hadisa, njegove sistematizacije i kategorizacije, pa sve do komentiranja brojnih Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi i njihova približavanja praktičnoj primjeni.”
Njegova najznačajnija djela iz hadisa su:
• Uvod u tefsirsku i hadisku znanost,
• Komentar djela Tejsirul-vusul ila Džamiul-usul min hadisir-Resul, sallallahu alejhi ve sellem,
• Izharul-behadže bi šerhi Sunen Ibni Madže,
• Es-Sunne – komentar djela Četrdeset Nevevijevih hadisa,
• Komentar djela Hajatul-enbija, Ebu Bekra Ahmeda b. Husejna el-Bejhekija,
• Komentar djela El-Kelimut-tajjib min ezkarin-Nebijj, šejhul-islama Ibn Tejmijje.
Nešto više reći ćemo o dva sljedeća djela Uvod u tefsirsku i hadisku znanost i Izharul-behadže bi šerhi Sunen Ibni Madže.
Prvo djelo, odnosno dio o hadisu, govori o osnovama hadisa i hadiskim znanostima, dok je drugo djelo komentar hadisa iz Sunena Ibn Madže. U djelu Uvod u tefsirsku i hadisku znanost Handžić obrađuje pojam hadisa i njemu srodnih termina, zatim govori o periodima sakupljanja hadisa: pamćenje napamet, sabiranje u knjige, zatim sabiranje hadisa zajedno sa fetvama ashaba i tabiina, pisanje hadiskih zbirki, posebno odvajanje vjerodostojnih hadisa i komentari hadiskim zbirki. Također, govori i o kritikama prenosilaca hadisa (el-džerhu vet-ta’dil) i knjigu završava kraticama koje se koriste u hadiskoj nauci.
Prije nego što je pristupio komentarisanju djela Sunen Ibn Madže, obradio je dva poglavlja koja govore o biografiji Ibn Madže i djelu koje će komentarisati. Mehmed Handžić je došao do poglavlja Babur-redžuli jesteinu ala vuduihi fejesubbu alejhi. (Šefik Kurdić, Velikani hadiske znanosti)
Prof. dr. Zuhdija Hasanović odbranio je 2004. godine doktorsku disertaciju koja nam predstavlja ovo djelo. Ova disertacija je neznatno dorađena kako bi bila objavljena kao knjiga. Prilikom pisanja ovog rada koristili smo informacije iz ove knjige. Od zanimljivih stvari koje je dr. Hasanović priredio u ovoj knjizi jeste poređenje Handžića sa drugim komentarima Sunena Ibn Madže, a i detaljno je obradio karakteristike ovog djela.
Izabrana djela Mehmeda Handžića
Knjiga Izabrana djela Mehmeda Handžića zbirka je od šest tomova koja sadrži naučni opus Mehmed-ef. Handžića. Urednik i priređivač ove knjige je Esad Duraković, a izdavač je biblioteka Baština. Svaki tom sadrži određenu temu, odnosno naučnu oblast kojom se zanimao i bavio Handžić. U zbirci su navedene sljedeće teme (svaka od njih predstavljena je u obliku knjige): književna historija, opća i kulturna historija, islamske teme (iz različitih šerijatskih oblasti gdje je smještena i njegova čuvena knjiga Uvod u tefsirsku i hadisku nauku) tefsirske i hadiske nauke, šerijatsko pravo i šesti tom je posvećen esejima, raspravama i člancima. Ovo izuzetno djelo predstavlja naučni opus Mehmeda Handžića i odličan je izvor informacija za različite profile istraživača.