Početna

Životni put šejha Albanija – ispisan njegovom rukom (četvrti dio)

Pripremio: Munir Zahirović, prof.

Čitanje 3 minute

Ovo je četvrti dio biografije šejha Albanija koja je nastala sakupljanjem šejhovih riječi koje je izrekao o sebi u raznim knjigama, spominjući mnogobrojne blagodati kojima ga je Allah obasuo.

Albanijevo naučno putovanje u Egipat

U kratkom vremenu koje sam proveo u Kairu i Aleksandriji imao sam mogućnost da u kontakt stupim samo sa malim brojem alima poput velikog islamskog pisca Muhibuddina el-Hatiba, profesora Muhammeda el-Gazalija, šejha Abdurrezzaka Afifija i šejha Abdulaziza er-Rašida.

Za vrijeme mog boravka u Kairu, uvijek kada bi mi se pružila prilika, navraćao bih u biblioteku Darul-kutubil-misrije radi proučavanja hadisa. To sam isto radio kad sam iz Kaira otišao u Aleksandriju u kojoj sam dolazio u biblioteku poznatu kao El-Mektebetul-beledijja – Gradska biblioteka. Okoristio sam se mnogim važnim i korisnim rukopisima i knjigama iz te dvije biblioteke. Svojom sam rukom iz druge biblioteke prepisao kraće djelo Ibn Hadžera el-Askelanija u kojem je on proučavao hadise koje je naveo hafiz Kazvini u djelu Mesabihus-sunna – Svjetiljke sunneta i koje je ocijenio kao lažne. (Savtul-areb tes’el)

(Jedan ministar za vakufe u jednoj od arapskih zemalja napisao je jednu skriptu, koja je objavljena nekoliko novina, među kojima i u listu Bejan, u kojoj se iznose razne optužbe protiv onih koji slijede prve ispravne generacije.) u skripti se nije zadržao samo na ovim optužbama, nego pored toga pripisuje i druge koje se vežu za moju ličnost, a koje su neistinije od onih prije njih. Tako se navodi: “…a njega predvodi osoba koja se zove Nasiruddin el-Albani.” To je laž i potvara, što može posvjedočiti svako ko me lično poznaje. Moja preokupiranost pisanjem i verifikacijom (pisanih djela) više od pola stoljeća sprečava me od navedenog vođstva, čak i ako bih ja tome naginjao, a kamoli što se to kosi s mojoj naučnom prirodom! (Ed-Daifa)

Rad na knjizi Miškatul-mesabih koja je štampana, ali treba ponovnu verifikaciju

Ocijenio sam hadis kao dobar (hasen) u komentaru koji sam napisao u Miškatu pod brojem 2251–2252. Ta pojašnjenja bila su napisana nabrzinu zbog kratkoće vremena. Tada nisam imao velike mogućnosti u istraživanju i verifikaciji hadisa koja bi mi pomogla prilikom recenzije i otklanjanja grešaka vezanih za one koji prenose hadise, mišljenja hadiskih imama o njima i o njihovim munker (slabim) hadisima. Molim Allaha da mi oprosti moje greške i ono što sam namjerno učinio, a sve je to od mene. (Ed-Daifa)

Nastavit će se...

Priredio: Asam Musa Hadi

Sa arapskog preveo: Munir Zahirović, prof.

Tekst Životni put šejha Albanija – ispisan njegovom rukom (četvrti dio) je objavljen u broju 72, 18. maj 2016. - 11. ša'ban 1437. AH, Permalink

Povezano

Da'va Broj 134

Šta će ostati iza tebe?

U životu istinskog i predanog vjernika često naiđu trenuci koji mu duboko potresu dušu. Jedan od tih trenutaka jeste i preispitivanje vlastite duše, posebno onda kada je nedovoljno predana cilju koji joj je Uzvišeni Stvoritelj postavio. A to je jedan, ako ne i najvažniji projekat na kojem će vjernik raditi ulažući cijeli svoj trud, a koji se s pravom može nazvati životnim projektom.

Velikani ummeta Broj 112

Imam Ibn Madža

Imam, hafiz i tumač Kur'ana Ebu Abdullah Muhammed b. Jezid b. Madža el-Kazvini poznat je po nadimku Ibn Madža, što je bio i nadimak njegovog oca, kao što nam je to prenio Abdulkerim er-Rafii, prenosilac Sunena Ibn Madže, a isto to rekao je i Ebu Ja'la el-Halili. Nadimak Kazvini dobio je po rodnom gradu Kazvinu koji se nalazi u Iraku. Grad Kazvin osvojen je za vrijeme trećeg halife Osmana b. Affana, a prvi namjesnik u njemu bio je Bera b. Azib. (Sijeru a'lamin-nubela, 13/277, Vefejatul-ajan, 4/279; Et-Tedvinu fi ahbari Kazvin, 2/49)

Imam Ibn Madža rođen je u Kazvinu 209. godine po Hidžri. Kao mlad putovao je u potrazi za znanjem diljem islamskog svijeta: u Irak, Basru, Kufu, Bagdad, Meku, Šam, Egipat, Rejj i druge gradove i oblasti u kojima su u to vrijeme živjeli učenjaci od kojih je učio hadise. (Vefejatul-ajan, 4/105)