Životni put šejha Albanija – ispisan njegovom rukom (šesti dio)
Neke naučne rasprave šejha Albanija
Abdulfettah Ebu Gudda: Upoznao sam se sa šejhom Abdulfettahom Ebu Guddom u njegovom gradu Halepu prije više od dvadeset godina, otprilike. Upoznao sam ga kao čovjeka koji slijepo slijedi hanefijski mezheb. U jednom svom predavanju u džamiji u Halepu dozvolio je liječenje alkoholom prema uputstvu muslimanskog doktora specijaliste.
Rekao sam mu: “To nije dovoljno, nego treba poznavati i sunnet. U sunnetu se, naprimjer, alkohol opisuje kao bolest, a ne kao lijek. Kako onda može musliman ljekar da nešto propiše kao lijek, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže za to da je bolest?”
“Možda je hadis slab. Možda nije vjerodostojan”, reče on.
“Kako kad se on nalazi u Muslimovom Sahihu?”, rekoh ja.
“Provjerit ćemo da se uvjerimo u to”, reče on.
Tada ga jedan od prisutnih koji je obojici bio prijatelj, upita: “Ako se uvjeriš da je vjerodostojan, hoćeš li onda postupati u skladu s njim po njemu ili po mezhebu?”
“Po mezhebu!”, reče on. (Kešfun-nikab)
Jedan hatib iz Damaska:
Za to je vezan jedan događaj za koji čovjek ne zna da li bi se zbog njega smijao ili plakao. Dobro bi ga bilo spomenuti zbog pouke. Prije nekoliko godina došao mi je jedan hatib iz jedne od džamija u Damasku. On je jedan od onih što idu posvuda i drže vazove – predavanja. Rekao mi je da je napisao knjigu u kojoj je naveo hadise koje je odabrao iz hadiskih knjiga i da je tražio od jednog od bogatijih ljudi da mu pomogne da je štampa, ali mu je taj dobročinitelj rekao: “Ako se profesor Nasiruddin el-Albani složi s tim da se štampa, ja ću ti pomoći u tome.”On je potom zatražio moju saglasnost, pa sam odbio da mu je dadnem sve dok ne vidim knjigu. On mi ju je poslao. Kad sam je počeo listati, našao sam u njoj štošta neobično i loše, kao naprimjer da je za hadis o Isau, alejhis-selam, rekao da ga prenosi imam Malik u Muslimovom Sahihu, što nije tačno jer hadis se prenosi od Ebu Hurejre, a on prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Rekao je Isa…!!”
Kada sam to vidio, jako sam se začudio, zbog toga što sam bio uvjeren da se hadis poput ovog ne nalazi u Muslimovom Sahihu, niti u drugim hadiskim knjigama, osim prve rečenice iz tog hadisa, koju navodi Tirmizi u hadisu od Ibn Omera sa slabim senedom (lancem prenosilaca), kao što sam to pojasnio u Silsiletul-ehadisid-daifa, – Ciklus slabih hadisa, hadis br. 924 ili iza njega. Stupio sam sa njim u kontakt putem telefona. Rekao sam svoje mišljenje o knjizi i iznio njene dobre i loše strane. Najveća loša strana jest ovo pripisivanje hadisa. Upitao sam ga:
“Odakle ti to?” On je ušutio jedan trenutak, a zatim rekao: “Sačekaj malo da donesem knjigu.”
Zatim se javio rekavši, a kako je samo strašno to što je rekao: “Imam Malik je taj koji je hadis pripisao Muslimu u knjizi El-Birru ves-sile…”
Tada sam rekao: “Šta je to, šejhu?! Zar ne znaš da je ogromna vremenska razlika između Muslima i Malika, da je Muslim došao nakon Malika. (Imam Malik b. Enes rođen je 93. h. g. Ili 712. g., a umro 179. h. g. Ili 795. g., dok je imam Muslim b. Hadždžadž rođen 204. h. g. ili 820. g., a umro 261. h. g ili 875. g. op. prev.)! Jedan od Muslimovih šejhova bio je imam Ahmed, jedan od Ahmedovih šejhova bio je imam Šafija, a jedan od Šafijinih šejhova bio je imam Malik, pa kako će onda Malik pripisati hadis Muslimu kad je ovaj već davno prije njega umro?!!”
On je tada zbunjeno ušutio. Počeo je nešto govoriti, te sam od svega toga shvatio da je to Malik rekao u svojoj knjizi El-Muvetta.
Rekao sam: “To je nemoguće. Proučit ću to i objasniti ti istinu, ako Bog da.” Otišao sam u biblioteku Ez-Zahirijju i otvorio djelo El-Muvetta sa recenzijom Muhammeda Fuada Abdulbakija. To je bio povod da otkrijem tu krupnu grešku koja je proizvela još veću zbog nepoznavanja hadisa od ljudi i slabog interesovanja za njega, čak i u vjerskim školama i na falkultetima. (Nakdu nususin hadisijjetin)
Albani i zavidnici
Meni ne preostaje ništa drugo nego da kod Allaha zatražim zaštitu od njihovog zla kao što nam to naš Gospodar naređuje u Svojoj Knjizi: “Reci: ‘Utječem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kad smutnje sije, i od zla zavidnika kad zavist ne krije!’” (El-Felek, 1–5). Nadam se da će me Allah nagraditi u ovoj mojoj nevolji koja me je snašla od ovih zalima. Allah je taj koji pomaže. Nema snage ni moći, osim kod Allaha. Dovoljan mi je On i divan li je On zaštitnik. (Adabuz-zifaf)
Obaveznost prenošenja znanja i zabrana da se ono krije podstiču me da ne obraćam pažnju na ljude hoće li oni biti zadovoljni ili ljuti. (Ulemau ve mufekkirun)
Izloženost opasnosti u Ammanu
U moju kuću provalili su tajni agenti i detaljno je pretresli u toku sedam i više sati. Zaplijenili su oko šezdeset pisama iz raznih islamskih država i drugih mjesta. Također su zaplijenili veći broj mojih i kaseta od mojih učenika pod izgovorom da traže oružje i eksplozivne naprave! Neka je Allah na pomoći! (Es-Sahiha)
Naš poziv
● Vraćanje Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu i njihovom razumijevanju onako kako su ih razumijevali dobri prethodnici, neka je Allah zadovoljan njima;
● Upoznavanje muslimana sa njihovom pravom vjerom, pozivanje da postupaju u skladu sa njenim propisima i onim što ona naučava, činjenje djela kojima se postiže Allahovo zadovoljstvo;
● Upozoravanje muslimana na širk i na njegove različite vidove i na novotarije i mišljenja koja izazivaju sumnju, na slabe hadise i teme koje su iskrivile lijepu sliku islama i ispriječile se ispred napretka muslimana.
● Oživljavanje slobodnog islamskog mišljenja u okvirima islamskih principa; otklanjanje misaone stagnacije koja vlada kod mnogih muslimana i koja ih je udaljila od čistog izvora islama;
● Ulaganje napora da se počne živjeti islamskim načinom života, osnivanje islamske zajednice (društva) i sprovođenje Allahovih propisa na Zemlji.
To je naš poziv. Pozivamo sve muslimane da nam se pridruže i pomognu nas u nošenju ovog emaneta koji će ih uzdignuti i širiti vječnu poslanicu islama.
Prečišćavanje i odgoj
Sa idejne i naučne strane, primjećujem da je stanje muslimana danas bolje nego prije 30-40 godina. Prije četvrt stoljeća žalili smo se na to što muslimani nedovoljno poznaju moderne znanosti. O tome su dugo govorili oni koji su htjeli da poprave stanje. Rezultat tog pokreta bio je taj da su se muslimani posvetili ovim znanostima, a skoro u potpunosti zaboravili drugu stranu, tj. vjerske znanosti. U tome leži opasnost od puta kojim ide ta generacija.
Što se tiče liječenja ovog stanja, smatram da za to postoje dva načina: prečišćavanje i odgoj. Pod prečišćavanjem mislim na prečišćavanje i odstranjivanje od islama svih natruha i pridodatih stvari, i to na sljedeći način: pročišćavanje sunneta (hadisa) od svega onoga što je u njega ubačeno od slabih i lažnih hadisa, zatim tumačenje Kur’ana u svjetlu tog vjerodostojnog sunneta i i u skladu sa razumijevanjem selefus-saliha (prvih dobrih generacija).
Ovo posljednje ne može se realizovati osim proučavanjem nauke o hadisu i džerhu i ta‘dilu (džerh i ta‘dil – pomoćna hadiska nauka koja proučava pouzdanost prenosilaca hadisa). Time ne mislim da zastanemo kod tumačenja Kur’ana ondje dokle su stigli selefus-salih (prve dobre generacije), nego je na nama da se pridržavamo njihovog pravca u tumačenju Kur’ana. To pridržavanje donosi jedinstvo pravca i sprečava razilaženja i podjele.
Prečišćavanje koje ja želim obuhvata i islamske nauke i islamsku misao, tako da odstranimo sve ono što se kosi sa ispravnim pravcem.
Prečišćavanje, također, obuhvata i islamsku misao od svih natruha i pridodatih stvari koje se savremenim muslimanima plasiraju putem zapadnjačkih studija, pogotovo filozofije, pedagogije i drugih znanosti kroz koje je moguće ubacivati mnogo otrova koji šteti islamskoj misli.
Pod odgojem mislim na odgajanje generacije u okrilju ispravne islamske akide (vjerovanja) uzete iz Kur’ana i sunneta. Posebno bih skrenuo pažnju na važnost odgoja djece u okrilju ibadeta bez puno govora o koristi ibadeta sa materijalističke strane kao što to neki rade. Ako se baš mora spomenuti materijalna korist, onda je ona posljednja koju treba navesti.
Ovdje ne zaboravljam ni poučavanje islamskog prava. Ono što ja mislim jeste to da taj predmet treba poučavati na temeljima potpune pokornosti Allahovoj naredbi i imati povjerenje u Njegovu mudrost, bez posvećivanja velike pažnje materijalnim koristima. U tome leži priprema studenta da budu otporni prema svakoj sumnji i otrovu.
Ovom prilikom podsjećam na primirje na Hudejbiji i važnost pokornosti i predanosti Allahu i Njegovom Poslaniku. (Ulemau ve mufekkirun)
Njegov trud u primjeni sunneta
Nakon što sam obavio umru u ramazanu prošle godine, popeo sam se na gornji sprat zgrade u kojoj je stanovao jedan moj prijatelj kojeg sam posjetio, kako bih pratio zalazak sunca. Postio sam. Ezan je proučen trinaest minuta nakon zalaska sunca! U Džeddi sam se popeo na vrh zgrade u kojoj stanuje moj zet. Sunce skoro nije bilo ni zašlo, a čuo sam ezan. Zahvalio sam Allahu na tome. (Es-Sahiha)
Nastavit će se...
Priredio: Asam Musa Hadi
Sa arapskog preveo: Munir Zahirović, prof.