U prethodna dva članka dali smo detaljan uvodni, povijesni, ali i anatomski pregled hidžame. U ovom članku pišemo o teorijama koje pokušavaju objasniti princip djelovanja hidžame na razini fiziologije ljudskog organizma. Napominjemo da su ovo samo teorije koje su publicirane u medicinskim časopisima (od kojih neke i navodimo). Tematika o kojoj pišemo još uvijek nije dovoljno istražena. Za daljnja detaljna istraživanja zahtijevaju potreban je pronalazak visoko osjetljivih testova, laboratorijskih metoda za brojna dokazivanja. Stoga, u ovom članku predstavljamo teorije kojima se pokušava objasniti fiziologija djelovanja hidžame, te presjek logičnih znanstvenih objašnjenja, bez potrebe za ulazak u preveliku srž koja nije previše razumljiva za čitatelje koji nisu medicinske struke i/ili orijentacije.
Dakle, postoji nekoliko teorija koje pokušavaju objasniti na koji način hidžama djeluje na razini same fiziologije našeg organizma. Tako znanstvenici objašnjavaju tzv. Pain-Gate teoriju, po kojoj dolazi do promjene biohemijskih osobina kože i na taj način se smanjuje bol nekog dijela tijela nakon hidžame. Tu su, također, još neke koje same po sebi nisu previše razumljive pa se smatraju samo potencijalnim teorijama (Diffuse Noxious Inhibitory Control i Reflex Zone teorija).
Postoje i neke kineske teorije koje pokušavaju objasniti način djelovanja hidžame na razini energetskih izmjena, deblokiranja Qi točke, te stvaranja yin i yang ravnoteže. Međutim, ova teorija je u suprotnosti sa znanstvenim medicinskim dostignućima koja jasno govore kako je energija u stanicama povezana sa mitohondrijskom oksidacijom i fosforilacijskom reakcijom. Stoga se ovdje nećemo time baviti. (Sciencedirect)
Jedina teorija koja je održiva i jednostavno objašnjiva jeste tzv. taibah teorija (Salah M. El Sayed) koja objašnjava znanstveni mehanizam hidžame. Ona se temelji na objašnjenju da hidžama ima sposobnost da iz tijela ekstrahira i one čestice koje se glomerularnom filtracijom na razini bubrega ne mogu ekstrahirati van iz tijela i izaći urinom. Osim toga, hidžamom se tijelo oslobađa i hidrofobne i hidrolitičke materije, kao lipoproteini, naprimjer. Dakle, taibah teorija objašnjava da hidžama evakuira one molekule koje ne mogu izaći glomerularnom filtracijom putem bubrega, a svrstane pod nazivom CPS (engl. causative, pathological supstances). To su supstance koje uzrokuju neke bolesti, ali i one koje se oslobađaju tokom bolesti. To su: autoantitijela (uzročnici autoimunih bolesti), imuni kompleksi, topivi interleukin 2 receptor, upalni medijatori, određeni citokini, prostaglandini, toksični stanični produkti, reumatoidni faktor, malondialdehid, interleukin 6, prostaglandin PGE-2. (El Sayed SM, Mahmoud HS, Nabo MMH. Medical and Science Bases of Wet Cupping Therapy (Al-hijamah): in Light Modern Medicine and Prophetic Medicine, Alternative & Integrative Medicine, ISSN: 2327-5162)
Što se dešava kada apliciramo čašu tokom hidžame?
Hidžama spada u domenu malog hirurškog zahvata unutar kojeg se na kožu aplicira vakuum (negativni pritisak), pri čemu dolazi do podizanja tkivnih struktura kože. Oko kapilara unutar kože dolazi do povećanja pritiska, a što je objašnjeno fizikalnim Boylovim zakonom. Ovo uzrokuje povećanje kapilarne filtracije, lokalne kolekcije filtrirane tekućine te međustanične tekućine i njihovog zadržavanja te podizanja na površinu kože.
Laički rečeno, vakuum omogućava da se svi otrovi iz mikrokapilarne cirkulacije (osobito kapilarnog korita u kojem je izmjena metabolita najsporija) i limfe tretiranog područja navuku na površinu kože. Dolazi do razrjeđenja hemijskih supstanci, posrednika upale, nereceptivnih supstanci, koji okupljaju nervne završetke u nakupljenoj tekućini, te slamaju adheziju tkiva uzrokujući eliminiranje same boli. Jednostavnije rečeno, sva ta tekućina koja se nakupi ispod čaše jednostavno umiri osjet boli koji nervni završeci treba da prenesu do mozga. Kada se makne čaša, dramatično raste protok krvi, definiran reaktivnom hiperemijom. Kako se skalpelom radi zarezivanje površinskog (epidermalnog) sloja kože, otvara se barijera koja omogućava evakuaciju tekućine zajedno sa CPS-om, te se prevenira apsorpcija na venozni kapilarni završetak.
Vraćanje čaše i činjenje vakuuma, sada kada smo zarezali kožu, omogućava tom cijelom sadržaju da napusti tijelo. Fragmenti i stanice stare hemolizirane krvi, molekule i tvari manje od veličine kapilarne pore selektivno idu kroz kapilarne pore pod djelovanjem vakuuma, pošto su pore manje od 100 nm. Ostale krvne stanice (veličine 6–9 mikrona) ne napuštaju tijelo. Posljedica toga je snažno pumpanje srca koje odmah teži ka stabilizaciji i nadomjesku izgubljene tekućine i dolazak svježe arterijske krvi na tretirane dijelove te dotok svježeg kisika. Ovdje je vrlo važna dubina i veličina rezova o kojoj smo pisali, da ne bi došlo do izlaska ostalih krvnih stanica. (El Sayed SM, Mahmoud HS i Nabo MMH. Medical and Science Bases of Wet Cupping Therapy (Al-hijamah): in Light Modern Medicine and Prophetic Medicine, Alternative & Integrative Medicine, ISSN: 2327-5162)
Zanimljivo je da se kapilarna mreža u međulopatičnom dijelu sastoji od dorsalne skapularne arterije koja potiče iz subklavijske arterije (grana aorte). S druge strane, vertebralna arterija, koja snabdijeva bazu lubanje također potiče iz subklavijske arterije. Dakle, ova regija djeluje kao poveznica između mozga i srca. Upravo postavljanje čašica na ovom području pospješuje krvotok u kapilarnom koritu, pa se poboljšava krvotok glave i time objašnjava fenomen smanjivanja intenziteta glavobolja kojima su tu čaše aplicirane, a ne na samoj glavi. Osim toga, posebnost područja i apliciranja čašica između lopatica je prisustvo smeđeg (multiokularnog) masnog tkiva, a ono ima veliki broj kapilara. Tu se, dakle, može izvući puno više otpadnog materijala nego bilo gdje drugo. Osim toga, sivog masnog tkiva ima puno manje od bijelog masnog tkiva. Sivo masno tkivo ima mnogo više mitohondrija od bijelog masnog tkiva, pa se hidžamom na tom tijelu aktivira brži metabolizam masti u tijelu.
Što sve napusti tijelo tokom hidžame?
Prije svega, važno je napomenuti da se začepljenja u našem organizmu dešavaju na dvije razine – limfatički (na razini međustanične tekućine) i viscelarni (na razini samog organa). Posljedice začepljenja su nemogućnost dotoka svježe krvi bogate kisikom, povećanje kiselosti organizma, nakupljanje svih čimbenika upalnih procesa organizma, nakupljanje raspada metabolizma bakterija, virusa, parazita, kao i samih produkata svakodnevnog metabolizma stanica. Javljaju se sljedeći simptomi: umor, anksioznost, manjak energije, iznenadni tupi ili pulsirajući bolovi u tijelu, bol u vratu, gornjem dijelu leđa, česte glavobolje i migrene, sindrom iritabilnog crijeva, policistični jajnici, hipertenzija, dijabetes, pucanje noktiju, stalna gljivična i parazitarna oboljenja, te bakterijske upale, suha i ispucala kosa, pucanje kože, neobjašnjivo gubljenje pigmenta ili pojava koloracije, promjena boje noktiju, abnormalni menstrualni bolovi, pretjerana dlakavost kod djevojčica, ginekomastija, cijeli niz oboljenja, te invazivni oblici karcinoma.
Zašto? Zato što je organizam čovjeka na svim nivoima čišćenja prenatrpan sljedećim uzročnicima bolesti:
• Hemolizirani eritrociti. Hemoliza je oslobađanje unutarstaničnog sadržaja iz crvenih krvnih stanica (eritrocita) zbog oštećenja stanične membrane. Predstavlja kraj života eritrocita nakon njegovog životnog puta od 120 dana. Najveći dio eritrocita (njih 90%) se hemolizira iz cirkulacije putem fagocitoze u jetri, slezeni i limfnim čvorovima. Njih 10% se hemolizira u cirkulaciji pomoću makrofaga. U slučaju velikog opterećenja toksinima najčešće ovo izostaje, te hemolizirani eritrociti još više sljepljuju, zakiseljuju i zgušnjavaju krv.
• Otrove. Ova tema bi zahtijevala posebno obrađivanje. Napomenimo da ih dijelimo na endogene i egzogene otrove. Endogeni nastaju kao posljedica metaboličkih procesa našeg organizma, kao što su ugljični dioksid, urea te mliječna kiselina. Osim toga, kod narušene crijevne flore i, nažalost, sve više prisutne crijevne propustljivosti, a koji nastaju kao posljedica loših prehrambenih navika i stila života, mi sami sebi uzgojimo različite oblike crijevnih parazita, koji otpuštaju endotoksine u naš organizam, također.
• Egzotoksini se odnose na one koje sami, nažalost, hronično, kumulativno i svakodnevno unosimo u organizam putem hrane koju jedemo, vode koju pijemo, zraka koji udišemo itd. Tu su, prije svega, otrovi topivi u mastima: živa, poliklorirani bifenili (PCB), otapala (benzen, xylene, plinovi); te otrovi topivi u vodi koji se ne mogu eliminirati iz tijela putem mokraće, stolice i/ili znojenja. To je cijeli niz teških metala (arsen, talij, kadmij), hlorirani pesticidi, bisfenol A. Jedna od studija pokazuje da se hidžamom tijelo oslobodi značajno veće količine teških metala nego što izađe putem venske krvi. (Researchgate)
Svi ti otrovi i endogeni i egzogeni akumuliraju se u našem tijelu ovisno o afinitetu vezivanja. No, nažalost, nema organa koji tome nije izložen.
• Kiseline. Najznačajnije kiseline kojih se tijelo oslobađa tokom hidžame su mokraćna kiselina, mliječna kiselina, urea i kreatinin.
• CPS-supstance upalnog procesa, koje smo prethodno detaljno opisali.
• Dušični oksid. Radikal dušikovog oksida (NO) važan je unutarstanični i izvanstanični glasnik. Njegovo otkriće, kao i saznanje o njegovom metabolizmu, jedno je od najvećih dostignuća fiziologije i biohemije u zadnjem desetljeću. Intenzivnim istraživanjima tokom zadnjih godina uspjelo se dobrim dijelom razjasniti metabolizam NO kao i njegove mnogobrojne funkcije u organizmu. Prikazana je uloga NO u regulaciji tonusa krvnih žila i krvnog tlaka, sprečavanju agregacije trombocita te kao neurotransmitera u regulaciji gastrointestinalne, respiratorne i genitourinarne funkcije, kao i uloga u nespecifičnoj imunosti zbog njegovog citotoksičnog djelovanja na mikroorganizme i tumorske stanice. Razmatraju se mogućnosti liječenja raznih patoloških stanja aktiviranjem ili inhibiranjem stvaranja NO. Laički rečeno, NO se nalazi na stijenci krvne žile. Kada je vrijeme da se ta krvna žila raširi, mozak šalje signal na osnovu kojeg ista otpusti NO da bi se krvna žila raširila. Kod osoba koje imaju plakove na krvnim žilama taj mehanizam je blokiran, te posljedično uzimaju nitroglicerin. To je lijek koji se koristi u liječenju nekih oblika srčano-krvnožilnih bolesti, te podiže razinu dušikovog oksida. Hidžama već samim postavljanjem čašica dovodi do oslobađanja dušičnog oksida, a što se može vidjeti magljenjem čaše. Jasno, tu se nalaze i drugi plinovi, ali dušični oksid je vodeći. Na taj način hidžama pomaže u snižavanju povišenog krvnog tlaka, ali i svih ostalih metaboličkih procesa u kojima je ključan dušični oksid. Na ovaj način se, između ostalog, objašnjava način na koji hidžama djeluje na mušku impotenciju, s obzirom na to da brojni medikamenti za tu prirodu disfunkcije sadrže dušični oksid.
• Hidžamom se tijelo oslobađa još i hipokromnih stanica koje su uzročnici anemije, limfocita upaljenih područja, proteinskog otpada koji zakiseljuje krv, reumatoidnog faktora, te uklanja višak holesterola (smanjuje se LDL) i triglicerida. Osim toga, uklanja se dio laktata iz mišića (pa se smanjuje period oporavka od povreda i intenzivnih treninga kod profesionalnih sportaša).
(El Sayed SM, Mahmoud HS i Nabo MMH. Medical and Science Bases of Wet Cupping Therapy (Al-hijamah): in Light Modern Medicine and Prophetic Medicine, Alternative & Integrative Medicine, ISSN: 2327-5162)
Hidžama i metafizički, nevidljivi svijet
Da hidžama itekako uznemiri džinsko-šejtanski svijet opsjednute osobe, mogu potvrditi brojni hadžami, ali i učači rukje koji se ujedno bave i tretmanima hidžame u te svrhe. Pokreti tijela oboljele osobe, koje oni nikako ne mogu voljno kontrolirati, ispuštanje određenih neartikuliranih glasova, progovaranje na jezicima koje oboljela osoba ne poznaje, ponašanja koja graniče s agresivnošću, drhtanje ili pulsiranje određenog dijela tijela ili cijelog, izdizanje dijelova tijela ili cijelog s površine – samo su neki od scenarija koji se, pogotovo u današnje vrijeme, sve više dešavaju. Ova vrsta bolesti postala je sve više učestala. Gotovo da nema osobe koja se ne bori s gajbom, nekada i nesvjesno.
Džinsko-šejtanski svijet kola ljudskom krvlju, radi jake strukture poput kostiju, ostavlja nečistoće, snažno zakiseljuje krv i pritom uzrokuje cijeli niz bolesti. Cilj je, najčešće, potpuno uništenje organizma, kako fizički, tako i mentalno. Stoga, neka ne čude “čudotvorna” izlječenja karcinoma u poodmaklim stadijima nakon niza rukji i hidžama, dobivanje potomstva nakon godina nemogućnosti, te izlječenja cijelog niza bolesti.
Ovdje se radi o iznimno osjetljivoj temi, rukama neopipljivoj, koju nije moguće staviti pod mikroskop i promatrati, niti analizirati laboratorijskim metodama istraživanja. Savjetuje se hadžamima da budu jako oprezni i da sarađuju s učačem rukje oboljele osobe. Nerijetko se dešava da oboljeli izbjegava odlazak na rukju, te želi da se liječi samo hidžamom. Mnogi se povode predajom da jedna hidžama mijenja deset rukji, pa se smatra “mehaničkom rukjom”. Ta predaja nije vjerodostojna, te se ne može razmatrati ozbiljnom tvrdnjom. Jedan od razloga zašto izbjegavaju rukju jeste upravo povođenje za tom predajom.
Pri tome, veliku opasnost po oboljelog, ali i hadžama predstavlja razljućivanje džina i nemogućnost kontrole reakcija, te potpuna kontrola džina nad oboljelim. Kada se džini rukjom, terapijom, namazom, zikrom, Kur’anom i ostalim ibadetima oslabe, hidžama je idealna terapijska metoda za otklanjanje nečistoća i njihovih ostataka u organizmu oboljelog. Koristiti je kao jedinu metodu liječenja nikako nije preporučljivo i zato se savjetuje komunikacija između učača rukje i hadžama kako bi se hidžama odradila u najboljem trenutku, a praksa je pokazala da je to najefikasnije odmah nakon rukje. Tako oslabljeni džin hidžamom biva još više izmučen i/ili Allahovom voljom odstranjen iz organizma oboljelog.
Ova tema zahtijeva detaljnije pisanje i istraživanje, stoga joj treba pristupiti s velikim oprezom. Sam hadžam treba da radi na dobrobit oboljelog, sebe i svoje porodice i treba da uputi oboljelog na ispravne korake, a ne treba da to radi zbog neke zarade ili profita.
Hidžama i pun Mjesec
Mjesec može da ima veliki utjecaj na sve životne forme na Zemlji, uključujući ljude, životinje, ribe i biljke radi gravitacijskog utjecaja na Zemlju. Uzrokuje podizanje svih tekućina na Zemlji u određeno vrijeme lunarnog ciklusa. Ovo također utječe na promjene u ljudskom organizmu i na taj način objašnjava hadis o najboljim danima za hidžamu.
Jednako kako Mjesec podiže razinu vode u prirodi, na isti način podiže razinu fluida u našem tijelu. Znanstveno je dokazano da mijene utječu, Allahovim dopustom, na plimu i oseku mora, ali i da mogu djelovati na tekućine u tijelu čovjeka, pa se neki procesi u tijelu povezuju s Mjesečevim ciklusom. Za vrijeme punog Mjeseca razina tekućine, ali i otrova je na najvišoj razini u tijelu i lokalizira se (i bez djelovanja vakuuma) ispod površine kože. U tim danima, radi djelovanja elektromagnetnih polja Mjeseca i utjecaja na polaritet molekula vode u mozgu čovjeka, ljudi znaju patiti od jakih glavobolja, razdražljivosti, nervoze, agresivnosti i raznih poremećaja ponašanja. Uočeno je, također, da se najveća stopa kriminala, prostitucije dešava upravo u noći punog Mjeseca.
Stručnjaci sa Sveučilišta u Baselu objavili su kako puni Mjesec može da utječe na kvalitetu sna. U toj studiji došlo se do zaključka da ljudi u vrijeme punog Mjeseca spavaju u prosjeku dvadeset minuta manje, treba im u prosjeku pet minuta duže da zaspu i da je vrijeme koje provedu u dubokom snu daleko kraće no inače, čak 30%. Mjerenjem je ustanovljeno da je u to vrijeme snižena razina hormona melatonina, presudnog za zdrav ciklus spavanja. Do sličnog zaključka došao je i australski liječnik dr. Gordian Fulde, čelnik hitne službe u bolnici St. Vincent’s Hospital u Sydneyu. Tokom svoje 30-godišnje prakse primijetio je da se ljudi ponašaju drugačije u vrijeme punog Mjeseca. Njegov kolega, psihijatar dr. Adam Fitzpatrick tvrdi da neki ljudi u vrijeme punog Mjeseca lošije kontroliraju svoje emocije i osjećaju se kao da nisu “sasvim svoji”.
Također, od davnina sežu i vjerovanja da Allahovim dopustom mijene mogu imati utjecaj i na obrasce ponašanja ljudi, počevši od svakodnevnog raspoloženja, pijenja alkohola, učestalosti samoubistava i stope zločina, uspjeha u učenju ili kvalitete sna, naprimjer. No, još je Hipokrat u Staroj Grčkoj preporučio da se operacije i drugi medicinski zahvati ne rade u dane kad Mjesec nije u pravom sazviježđu, jer “loše energije mogu utjecati i na bolesnika, ali i na liječnika”. (NCBI)
Za vrijeme punog Mjeseca džinsko-šejtanski svijet je, također, puno aktivniji, pa se neke nagle promjene u ponašanju ljudi mogu povezati i s tim. Ovome svjedoče i brojne hidžame koje se rade u sedmici punog Mjeseca, pri čemu se iz tijela izbaci značajno više otrova fizičkih, ali i metafizičkih.
Naime, kako smo prethodno objasnili, elektromagnetno polje Mjeseca privlači dipol molekula vode i podiže na površinu kože. Zato se savjetuje post u bijelim danima, a što je shodno riječima Allahovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da se posti ponedjeljkom i četvrtkom, te tri dana u svakom hidžretskom mjesecu i to trinaesti, četrnaesti i petnaesti dan. Spomenuti dani su u islamskoj terminologiji poznati kao “bijeli dani” (ejjamu bid). To su dani prije punog Mjeseca i na taj način se tijelo dodatno pripremi na detoks hidžamom. Kako pun Mjesec diže otrove na površinu kože, hidžamu je najbolje raditi sedamnaestog, devetnaestog i dvadeset prvog dana lunarnog kalendara. Prenosi se od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko uradi hidžamu sedamnaestog, devetnaestog i dvadeset prvog dana, ona će mu biti lijek za svaku bolest.” (Ebu Davud, br. 3861, Tirmizi, br. 2053, Ibn Madža, br. 3551)
Dakle, detoks organizma je najbolji kada se hidžama radi u danima u kojima je to preporučeno u hadisima, no, to ne znači da ona nije efikasna u ostalim danima u mjesecu. Preporučuje se da osobe koje rade preventivno hidžamu, to rade u danima koji su navedeni u hadisima, a osobe koje imaju određena zdravstvena stanja i tegobe, da to rade i u ostalim danima u mjesecu.
U sljedećem nastavku pišemo, ako Bog da, o zdravstvenim koristima hidžame, pripremi pacijenta za tretman, kao i uputama nakon tretmana. Opisat ćemo posebna zdravstvena stanja glede hidžame i poseban osvrt o hidžami i profesionalnim sportašima, i time ćemo završiti serijal članaka o hidžami.