Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno je ukazao na propisanost klanjanja istihara-namaza i u vezi s tim bilježe se i vjerodostojni hadisi, ali i slabi i izmišljeni hadisi. Jedan od vjerodostojnih hadisa u kojem se potvrđuje utemeljenost istihara-namaza jeste hadis koji bilježi Buhari u svom Sahihu. Džabir b. Abdullah kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao nas je istihara-namazu za svaku priliku kao što nas je podučavao i kur’anskim surama. Govorio je: ‘Kada neko od vas htjedne nešto uraditi, neka klanja dva rekata dobrovoljnog namaza, a zatim neka prouči dovu: ‘Allahu moj, od Tebe tražim dobro Tvojim znanjem i odredi mi ga Svojom moći. Podari mi nešto od Svoje velike dobrote, jer Ti sve možeš, a ja ne mogu; Ti sve znaš, a ja ne znam! Ti si Poznavalac skrivenih tajni. Allahu moj, ako je, prema Tvome znanju, ova stvar dobra za mene, moju vjeru, za moju sadašnjost i budućnost (ili je rekao: za mene na dunjaluku i ahiretu), onda mi omogući da se dogodi, olakšaj mi je i podari mi bereket u njoj! A ako je, pak, prema Tvome znanju, ova stvar loša za mene, za moju vjeru, za moju sadašnjost i budućnost (ili je rekao: za mene na dunjaluku i ahiretu), onda je otkloni od mene, odvrati mene od nje, i odredi dobro za mene gdje god se nalazilo i učini da budem zadovoljan Tvojom odredbom!’”, pa je rekao: “A zatim neka spomene svoju potrebu.”
Da li se istihara-namaz klanja nakon donesene odluke ili u stanju zabrinutosti i nedoumice?
Ovo pitanje najvažnije je pitanje u vezi sa obavljanjem istihara-namaza i bitno ga je detaljno pojasniti. Izraz “iza hemme”, upotrijebljen u hadisu, može značiti: htjeti, namjeravati, odlučiti, zaokupiti, zabrinuti. Zbog različitih značenja, neophodno je izabrati pravo značenje koje odgovara kontekstu hadisa i veoma je zanimljivo da mnogi ovaj izraz u hadisu prevode kao dvojba, neodlučnost ili zabrinutost, što je velika greška, jer istihara-namaz nije propisan zbog brige i zabrinutosti ili dvojbe i neodlučnosti, i takvo prevođenje ukazuje na pogrešno shvatanje samog izraza u hadisu. Nijedan komentator hadisa nije ukazao na ova značenja. Ispravno značenje i shvatanje izraza “iza hemme”, koji se navodi u hadisu, jeste namjera ili želja, što potvrđuje i verzija hadisa koju bilježi imam Taberani (hadis je slab) u kojoj se kaže “iza erade”, tj. kada neko želi, htjedne, naumi učiniti nešto. Potpuno je neispravno shvatanje ljudi koji govore da se istihara-namaz klanja u situaciji kada čovjeka nešto tišti ili kada ne može da se odluči koju od mogućnosti da izabere, kao, naprimjer, u situaciji kada čovjek želi da se oženi i ima u vidu dvije djevojke, ali ne može da se odluči s kojom od njih dvije želi sklopiti brak.
Isti izraz upotrijebljen je i na nekoliko mjesta u Kur’anu. Kada Uzvišeni Allah govori o Zulejhi koja je Jusufa, alejhis-selam, pokušala navesti na nemoral, upotrebljava izraz: “Velekad hemmet bihi! – Ona je htjela (poželjela) njega!” (Jusuf, 24). Kao što je poznato, to nije bila samo pusta želja Zulejhe: ona nije bila u nedoumici, nego je poduzela sve moguće radnje da bi zavela Jusufa, alejhis-selam. (Ibn Kesir, Tefsir)
U suri Et-Tevba Uzvišeni kaže: “Ve hemmu bi ihradžir-resuli! – Oni su nastojali da protjeraju Poslanika!” (Et-Tevba, 13), tj. mekanski idolopoklonici svim su sredstvima nastojali da se riješe Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo da ga spriječe u pozivu, ubiju ili protjeraju. Dakle, u vezi s tim nisu imali nikakve neodlučnost niti dvojbe. (Taberi, Tefsir)
U drugom ajetu Uzvišeni Allah kaže: “Ve hemmu bima lem jenalu! – Htjeli su da učine ono što nisu uspjeli!” (Et-Tevba, 74), tj. licemjeri su se u Pohodu na Tebuk bili dogovorili da ubiju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako što će ga baciti sa jedne litice u provaliju. Sve su bili isplanirali, nije tu bilo nikakve neodlučnost niti dvojbe. (Esbabun-nuzul)
Također, isti je izraz upotrijebljen u hadisu u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Fe men hemme bi hasenetin..., ve in hemme bi sejjietin... – Ko naumi da uradi dobro djelo, pa ga ne uradi, Allah mu to upiše kod Sebe kao potpuno dobro djelo; a ko naumi da uradi dobro djelo i uradi ga, Allah mu upiše kod Sebe nagradu od deset do sedam stotina puta, ili još mnogo veću. Ko naumi da uradi loše djelo pa ga ne uradi, Allah mu to upiše kod Sebe kao potpuno dobro djelo; a ko naumi da uradi loše djelo i uradi ga, Allah mu upiše samo jedno loše djelo” (Muslim). Onaj na koga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, aludira jeste onaj koji je odlučio da uradi dobro ili loše djelo, pa ga je nešto spriječilo u tome, a nije se mislilo na onoga ko je samo razmišljao o činjenju dobrog ili lošeg djela. Oni koji govore da se istihara obavlja onda kada je neko u nedoumici i kada je zaokupiran mislima, pa ne zna šta raditi, vraćaju glagol hemme na infinitivnu osnovu hemmun (množina humum), što znači “huzn” – tuga, jad, briga, kao što kažu Arapi: hemehul-emru hemmen – nešto ga brine, nešto ga čini tužnim, na što se svakako nije željelo ukazati u hadisu, nego je osnova na koju se aludira u hadisu (hemme bi šejjin hemmen ve himmeten ve mehemmeten, što znači kasd ve irade – htijenje, odluka i sl.). Prema Ibn Menzuru, glagol hemme korišten u tekstu, odnosi se na onoga ko nešto naumi, htjedne, odluči. (Lisanul-arabi)
Ibn Hadžer kaže da u riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, “iza hemme” – “kada neko od vas hoće...”, izraz hemme znači azime, tj. čvrsta odluka, te, prema tome, istihara će se obaviti isključivo u slučaju kada se donese čvrsta odluka da će se nešto uraditi, a neće se obaviti za svaku pomisao, jer kada bi neko obavljao istiharu zbog svake pomisli i ideje koja mu naumpadne, obavljao bi istiharu i za ono što ga se ne tiče i tako bi gubio vrijeme. (Fethul-Bari)
Rekao je Munavi: “Lingvisti i komentatori hadisa jednoglasni su u mišljenju da izraz iza hemme... ovdje znači erade ve kasade ve neva, tj. htjeti, odlučiti i nanijetiti.” (Fejdul-Kadir)
Realiziranje bilo kojeg djela mora proći kroz nekoliko faza u našim razmišljanjima, a učenjaci navode pet faza:
● hâdžis – pomisao koja se brzo pojavi i brzo proleti,
● hâtir – ideja koja se pojavi i zadrži se neko vrijeme,
● hadîsu nefs – razmišljanje o dobru ili zlu,
● hemm – namjera, davanje prednosti da se nešto uradi,
● azm – čvrsta odluka za djelo koje se namjerava učiniti. (Delilul-falihin)
Dakle, iz navedenog sasvim jasno možemo zaključiti da se istihara-namaz neće klanjati prilikom pustih želja ili nedoumica, nego da se ovaj namaz klanja kada čovjek čvrsto odluči da učini određeno djelo, kao, naprimjer, kada je između dvije djevojke odabrao jednu i želi da je zaprosi i tada će klanjati istiharu, moleći i tražeći od Uzvišenog Allaha da mu omogući da se njome oženi ako je u tome hajr i dobro, a da spriječi ženidbu ako je to loše za njega.
(Napomena: Opširnije o ovoj temi i propisima vezanim za nju možete čitati u knjizi Ispravno shvatanje i obavljanje istihara-namaza koja se odnedavno nalazi u prodaji)