Muslimani u “zemlji poštenih ljudi”

Tema Islamski atlasČitanje 9 minuta

Na zapadu Afrike postoji jedna zemlja koja se zove Burkina Faso. U ovom tekstu cijenjeni čitatelji mogu da pročitaju zanimljivosti o ovoj zemlji, njenoj povijesti i životu muslimana u njoj.

Zemljopis i demografija

Burkina Faso je zemlja na zapadu Afrike. Ova zemlja nema izlaz na mora, graniči sa Nigerom na sjeveru i na zapadu sa Malijem, sa Togom na istoku, i Beninom, Ganom i Obalom Slonovače na jugu. Burkina Faso se do 1984. godine zvala Gornja Volta, po rijekama Crna, Bijela i Crvena Volta koje teku kroz ovu zemlju. Burkina Faso na najrasprostanjenijim domaćim jezicima znači “zemlja poštenih ljudi”.

Burkina Faso, nažalost, spada u najsiromašnije države svijeta. Ranije su mnogi radili kod južnih susjeda, pogotovo u Obali Slonovače. Ekonomija se temelji na izvozu pamuka i doznakama iz inostranstva.


Već prije otprilike 14000 godina ovo područje bilo je naseljeno narodom koji se bavio lovom i sakupljanjem, kao što se vidi iz njihovih alata i oružja za lov. Pronalasci ukazuju na to da su tu postojala i stalna naselja zemljoradnika prije otprilike 5500 godina.

Broj stanovnika u ovoj zemlji procjenjuje se na oko 20,1 milion. Francuski jezik je zvanični jezik, a zastupljeni su i domaći afrički jezici koji pripadaju sudanskoj porodici jezika, oko 90% stanovništva govori ovim afričkim jezicima.

Prema procjenama iz 2010. godine, 61,5% stanovništva izjašnjava se kao musliman, 22,3% katolik, tradicionalne/animističke vjere 7,8%, protestant 6,5%, i oko 1% se izjašnjava da pripada nekoj drugoj religiji ili da je ateist. (CIA Factbook)

Prirodni naraštaj je visok, kako za muslimane tako i za nemuslimane u ovoj zemlji.

Muslimani su u ovoj zemlji većina, ali to se ne odražava u političkoj moći koja bi im trebala pripasti. Oni nemaju ni političku ni ekonomsku nadmoć. Od nezavisnosti 1960. godine kršćani drže većinu poluga vlasti u rukama.

Muslimani u Burkini Faso uglavnom su sunnije. Oko 1% onih koji se izjašnjavaju kao muslimani su šiije.

Povijest

U predjele današnje Burkine Faso prije nekoliko stotina godina došli su muslimani trgovci koji su postali poznati kao Dyula, naselili su se u gradovima Bobo-Dyulasso, Kong, Banduku i drugim mjestima u kojim se tražilo zlato. Muslimani su tu zasnivali porodice i ostali su u kontaktu sa lokalnim stanovništvom. Redovno se dešavalo da je na taj način jedan dio stanovništva prelazio na islam, a muslimani su se smatrali dijelom Mossi kraljevstva koje je vladalo tim područjima.

U tim regijama, Dyula muslimanske zajednice držale su do visokog standarda obrazovanja. Porodični obrt jedne Dyula porodice bazirao se na radnu jedinicu koja se sastojala od oca, njegovih sinova i drugih muškaraca koji su na neki način s njima povezani. Takav obrt mogao je nekim mlađim muslimanima obezbijediti obrazovanje o islamu. Na ovaj način nastao je sloj “učenjaka”, koji su se zvali “karamoki”, i koji su imali znanje iz Kur’ana, tefsira, hadisa i biografije poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Takav jedan student učio bi sa svojim učiteljem te predmete godinama, u periodu od pet do trideset godina, a za životne troškove zarađivao bi tako što bi radio poljoprivredne poslove na imanju svog učitelja. Nakon završetka obrazovanja, “karamoko” bi dobio turban i idžazetnamu, svoju diplomu, da može podučavati u nekoj drugoj ustanovi ili u svojoj školi u nekom selu. Neke porodice tako su iznjedrile generacije učenjaka koji su širili islam i podučavali narod.

Tokom velikih senegambijskih borbi na čelu sa Ma Ba (1809–1867), islam se proširio na područja ničije zemlje u Gornjoj Volti, Obali Slonovače i Gvineje. Kad su Francuzi kolonijalizirali ove regije, oni su promovirali sekularne elite iz raznih slojeva društva, a u periodima relativnog mira u zemlji muslimani su koristili mogućnosti da rade na širenju islama. Muslimani su prije toga bili relativno dobro obrazovani pa su tako nerijetko i dobijali neke pozicije, međutim, kao što ćemo vidjeti dalje, muslimani nisu obrazovanju nastavili davati zasluženu pažnju i to se onda odrazilo na njihovo političko stanje. U periodu kolonijalizacije i nakon nezavisnosti, islamske su škole sve više gubile pred silama koje su favorizirale moderno uređenje po modelu zapadnih društava.

Francuska kolonija

Područje današnje Burkine Faso bilo je zanimljivo za francuske i engleske kolonijalizatore. Francuzi su pokorili kraljevstvo Ouagadougou 1896. godine i ono je postalo francuski protektorat, dok su predjeli na zapadu i istoku došli pod francusku kontrolu 1897. godine nakon sukoba sa vojskom pod kontrolom Samori Turea. Godine 1898. Francuzi i Englezi su se dogovorili oko granica kolonija i na taj način prestali su međusobni sukobi, a Francuzi su još nekoliko godina ratovali protiv nekih manjih lokalnih skupina.

Novi vojnici sa tog područja učestvovali su na raznim frontovima u Prvom svjetskom ratu. Na zapadu današnje Burkine Faso i graničnim istočnim dijelovima današnjeg Malija došlo je do vojnog ustanka protiv kolonijalizatorske sile (Volta-Bani rat) i francuska kolonijalizatorska sila nije uspjela da uguši taj ustanak osim nakon slanja najveće vojne ekspedicije u svojoj povijesti do tada.

Francuska Gornja Volta osnovana je godine 1919. zbog straha od novog oružanog ustanka, jer je ekonomija bila veoma slaba. Gornja Volta je 1932. godine podijeljena između Obale Slonovače, Francuskog Sudana i Nigera, ali nakon Drugog svjetskog rata ova je odluka poništena i opet su uspostavljene stare granice. Godine 1958. ova kolonija je dobila autonomiju i osnovana je Republika Gornja Volta, a potpunu nezavisnost postigla je 1960. godine, a ime države promijenjeno je u Burkina Faso 1984. godine.

Izazovi

Od najvećih izazova i opasnosti s kojima se suočavaju muslimani u Burkini Faso jesu sljedeći:

• Na prvom mjestu nalazi se širenje organizacija koje se bave pokrštavanjem. Ove organizacije proširile su se među stanovništvom i uspjele su privući velik broj ljudi u kršćanstvo, jedan dio tih ljudi su i muslimani koji su se preobratili u kršćane. Neki to pripisuju materijalnom pomaganju koje koriste te organizacije, bez obzira na to da li ta pomoć dolazila od crkvi sa Zapada ili od kršćanskih vlasti u Burkini Faso. Slaba finansijska situacija kod većine stanovnika iskorištava se na taj način.

• Jako prisustvo kršćanstva u svim državnim ustanovama. Ova tačka je povezana sa prošlom tačkom, jako prisustvo kršćanstva u ustanovama povezano je sa organizacijama koje rade na širenju te vjere. Kršćanstvo ima jake korijene u vladi, u ekonomiji i u obrazovanju. Neki muslimani su toliko daleko otišli u svom neznanju da upišu djecu u kršćanske škole koje uvjetuju da ta djeca svoja muslimanska imena promijene u kršćanska.

Kršćanska manjina uspjela je, uz pomoć francuske kolonijalizatorske sile, da pod svoju kontrolu stavi sve poluge vlasti kroz postavljanje svojih ljudi na najviše pozicije u obrazovanju, dok su se muslimani skroz povukli s tog polja.

Pored toga, u određenom momentu bilo je oko dvije trećine ministara sa muslimanskim imenima, ali njihov način razmišljanja i način rada ukazuje na to da su oni lojalni manjini koja vlada. Muslimani koji su vjerski službenici ne dobijaju isti tretman kao i kršćanski.

• Širenje bolesti, posebno side. Jedan od izazova za društvo u Burkini Faso jeste i širenje raznih bolesti, od kojih je i zarazna bolest sida. Nažalost, ova bolest proširila se i među muslimanima. Razlog za ovo je to što je dio naroda daleko od vjere.

• Slaba ekonomija također je jedan od izazova. Mnogi stanovnici nalaze se u teškom ekonomskom stanju. Besposlica i siromaštvo su najveći izazovi za muslimane ove zemlje. To se pogotovo odnosi na mladiće koji čine oko 70% muslimana u ovoj zemlji. U javnom sektoru nema posla, a privatni sektor je veoma slab. Malo je projekata s ciljem razvoja i investicija u regijama gdje muslimani žive, dok je nivo obrazovanja i stručnosti kod muslimana nizak. Jedan nezanemarljiv postotak njih je nepismen, što naravno smanjuje šanse za perspektivu.

Pozitivna dešavanja

• Islamsko buđenje. Islam i dalje ipak najviše privlači ljude, i bez obzira na velik trud organizacija koje se bave širenjem kršćanstva, mnogi ljudi vraćaju se islamu. Davetski rad ovdje se isplati i ljudi nekad u grupama ulaze u islam. Islam praktikuju i u njegovom širenju učestvuju svi slojevi muslimanskog društva u Burkini Faso.

• Aktivnost islamskih organizacija. Pored rada pojedinaca u društvu, primjetno je i da su mnoge organizacije prisutne u širenju ispravnog shvatanja islama i usmjeravanju muslimanskog stanovništva. Vlasti rade na tome da suzbiju ispravno podučavanje islamu i fokus je na ovim organizacijama koje se trude da podučavaju muslimane. Također ono što pomaže ovim muslimanima da dođu u dodir sa islamskim obrazovanjem jeste to što mnogi od njih moraju da putuju u druge zemlje pa tamo dođu u priliku da učestvuju u obrazovnim projektima u kojim se podučava učenje Kur’ana, hadis, fikh itd. Neki od njih vrate se u svoja mjesta i prenose na ostale ono što su naučili. Ali, i pored ovih pozitivnih stvari, i dalje je itekako potrebna pomoć ovom narodu da što bolje nauči svoju vjeru i ostane u okrilju islama. (majles.alukah.net)

Tekst Muslimani u “zemlji poštenih ljudi” je objavljen u broju 87, 16. novembar 2018. Permalink

Još tekstova na temu Islamski atlas