Nakon svega nekoliko dana od povratka muslimanske vojske iz Bitke na Mu’ti, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opremio je vojsku pod komandom Amra b. Asa, radijallahu anhu, i poslao je na Zatus-Selasil, kako bi očitali lekciju plemenu Kudaa koji su, zaneseni događajima na Mu’ti, gdje su učestvovali na strani Bizantinaca, počeli okupljati vojsku za napad na Medinu.
Amr b. As, radijallahu anhu, kazuje: “Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, poslao je po mene poručivši: ‘Obuci svoju odjeću, uzmi svoje oružje i dođi kod mene.’ Kada sam došao, on se abdestio. Podigao je glavu i odmjerio me pogledom, a potom je oborio pogled i rekao: ‘Želim te poslati na čelu vojske u jedan pohod. Allah će te sačuvati, a zaplijenit ćeš mnogi plijen i uzeti mnogo dobrog imetka.’ Na to sam rekao: ‘Allahov Poslaniče, nisam primio islam zbog želje za imetkom, nego iz želje za samim islamom, i da budem uz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘O Amre, pošteno stečen imetak u rukama dobrog čovjeka je blagodat!’”
Amr b. As, radijallahu anhu, zaputio se na njihovo područje sa tri stotine muhadžira i ensarija. Stigavši u blizinu mjesta njihovog okupljanja, dobio je informacije da su već sakupili veliki broj boraca te je poslao glasnika Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći pojačanje, koje mu je i poslano pod komandom Ebu Ubejde b. Džerraha, radijallahu anhu.
Nakon dolaska pojačanja pod komandom Ebu Ubejde b. Džerraha, radijallahu anhu, koje je poslao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Ubejda je htio da predvodi ljude u namazu istupivši ispred Amra, radijallahu anhu. Tada je Amr rekao: “Ti si došao kao pojačanje meni i nemaš pravo da me predvodiš u namazu jer ja sam glavni komandant, a tebe je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao samo kao pojačanje.” Muhadžiri rekoše: “Ne, nego ti si zapovjednik svojoj skupini, a on je zapovjednik svojoj skupini.” Amr reče: “Nije tako, nego ste vi samo naše pojačanje.”
Ebu Ubejda je bio lijepih manira, blage ćudi, pa kada je vidio da se zapodjenula rasprava, rekao je: “Ne brini, Amre! Znaj da je posljednji savjet koji mi je uputio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Kada stigneš svome drugu, usaglasite se i nemojte se razilaziti.’ I, tako mi Allaha, ja ću ti se pokoriti, makar ti bio nepokoran meni.”
Muslimani su zapodjenuli borbu protiv plemena Kudaa. Amr, radijallahu anhu, ušao je duboko u njihovo područje, a oni su se, poraženi, raštrkali posvuda. Amr, radijallahu anhu, uspio je vratiti autoritet islamske države na granice Šama, obnoviti postojeće saveze i postići nove sa drugim plemenima. Islam su primili mnogi pripadnici plemena Abs, Murra, Zebjan. Pleme Fezara, pod vođstvom njihovog poglavara Ujejne b. Hisna, ušlo je u savez sa muslimanima, a i pleme Sulejm na čelu sa Abbasom b. Mirdasom kao i pleme Ešdžea. Muslimani su postali najjača sila na sjeveru Arabijskog poluotoka, ako ne i na svim arapskim područjima.
Pouke, poruke i propisi
● Iskrenost Amra b. Asa. Razgovor između Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Amra, radijallahu anhu, ukazuje na Amrovu snagu imana, iskreno slijeđenje islama i želju za druženjem sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.
● Halal imetak u rukama dobrog čovjeka je blagodat. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio je Amru, radijallahu anhu, da je halal imetak u rukama dobrog čovjeka blagodat, jer će ga trošiti u različite vrste dobra i sačuvati svoj i ugled svoje porodice, želeći postići Allahovo zadovoljstvo.
● Snaga je u jedinstvu, a nesuglasice uzrokuju slabost. Ebu Ubejda je bio svjestan da bilo kakve nesuglasice mogu dovesti do neuspjeha u Pohodu na Zatus-Selasil i pobjede neprijatelja, stoga je požurio da prekine raspravu i stavio se pod komandu Amra b. Asa, kao obični vojnik, izvršavajući Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, naredbu: “Nemojte se razilaziti.”
● Briga Amra b. Asa o sigurnosti vojske. U Pohodu na Zatus-Selasil, Amr je pokazao svoje genijalne vojne vještine čuvajući jedinstvo muslimanskih snaga i vodeći računa o sigurnosti svojih jedinica. To se pokazuje na nekoliko prizora, od kojih su:
a)
Kretao se noću, a danju se skrivao. Postupio je tako jer je bio svjestan da neprijatelj pokušava saznati informacije o njemu kako bi se pripremio za sukob s muslimanskom vojskom, te je smatrao da je skrivanje danju, a kretanje noću, najbolji način da se sačuva vojska. Ovim potezom postigao je dvije stvari: (1) sakrio je od neprijatelja kretanje svoje vojske i time obezbijedio sigurnost svojim vojnicima, i (2) zaštitio je vojsku od velike vrućine, čime je obezbijedio njihovu pokretljivost i sačuvao im snagu za sukob sa neprijateljem.b)
Vojnicima je zabranio da noću pale vatre. Kada su vojnici zatražili od Amra dozvolu da nalože vatru kako bi se ugrijali, on im je to zabranio, jer mu je njegovo vojno iskustvo govorilo da iz toga može proizaći veća šteta nego korist, zato što bi ih na osnovu svjetla vatre neprijatelj, koji je bio brojniji, mogao otkriti i napasti. Koliko je bio odlučan da ih spriječi u tome svjedoči i njegov odgovor Ebu Bekru, radijallahu anhum, u razgovoru o tom pitanju kada je Amr rekao: “Ko god zapali vatru, bacit ću ga u nju!” Nakon povratka u Medinu, spomenuli su to Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji ga je upitao o tome, a Amr je odgovorio: “Nisam htio da im dozvolim paljenje vatri kako neprijatelj ne bi saznao da su malobrojni.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je potvrdio ispravnost njegove odluke.c)
Zabranio je potjeru za neprijateljem. Nakon što su muslimani nanijeli poraz neprijateljima, htjeli su da krenu u potjeru za njihovim razbijenim snagama, ali je komandant pohoda to zabranio, kako muslimani ne bi upali u zasjedu. Ovo rezonovanje očito je u Amrovim, radijallahu anhu, riječima upućenim Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Nisam htio da krenu za njima u potjeru kako se ne bi izložili napadu njihovog pojačanja.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio je ispravnost tih njegovih mudrih odluka koje su vojsci donijele sigurnost i pružile im zaštitu.● Ispravno shvatanje stvari. Amr b. As, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Jedne hladne noći, tokom Pohoda na Zatus-Selasil, polucirao sam u snu. Bojao sam se da ću se razboljeti ako se okupam, pa sam uzeo tejemmum, a potom sam predvodio svoje drugove na sabah-namazu. Oni su to spomenuli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji me upitao: ‘Amre, zar si imamio svojim prijateljima kao džunub?’ Obavijestio sam ga šta me je spriječilo da uzmem gusul i kazao sam mu: ‘Allah je rekao: ...i sami sebe ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv!’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, samo se nasmijao ne rekavši ništa.” Iz ovog slučaja možemo izvući sljedeće propise: