Jedna od pokuđenih i loših osobina za jednog muslimana je žurba, a njena opasnost je u tome što od nje nije niko siguran i svako u njoj ima udjela shodno njegovoj ličnosti.
Njena opasnost se ogleda i u tome što je to jedna od osobina koje je Allah, subhanehu ve te'ala, usadio u svakog čovjeka i upozorio na nju, pa kaže Uzvišeni: „Čovjek i proklinje i blagosilje; Čovjek je doista nagao.“ (El-Isra, 11), i kaže: „Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazaću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte!“ (El-Enbija, 37), i kaže: „Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva Kad traže dobro, oni bi, uistinu, stradali. A mi ipak ostavljamo da u zabludi svojoj lutaju oni koji ne vjeruju da će pred nas stati.“ (Junus, 11)
U ovom tekstu koncetrisati ćemo se na tri važna pitanja vezana za ovu temu:
● Islamski pogled na žurbu;
● Pokuđena i pohvalna žurba;
● Načini liječenja.
Islamski pogled na žurbu
Kao što smo rekli, priroda čovjeka je kao što je rekao Allah Uzvišeni: “Čovjek je doista nagao.“ (El-Isra, 11) I ovo je Allahova odredba koju je uspostavio i u kojoj je velika mudrost, tako da čovjek posjeduje ovu osobinu i ovaj instikt pa da čak i neki vjerovijesnici nisu bili pošteđeni ovoga u određenim situacijama.
To je naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo u kazivanju Musa, alejhisselam sa Hidrom. Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi da je Poslanik rekao: “Allah se smilovao Musau, da nije požurio, njegov događaj sa Hidrom se nebi tako odvijao.“ (Mustedrek imama Hakima. Imam Zehebi kaže: 'Ovaj hadis je sahih po šartovima Buharije i Muslima, ali ga oni ne prenose.) Također je poslanik rekao: “Allah se smilovao Musau; nije isto vidjeti i biti obaviješten, njegov Gospodar ga je obavijestio da je njegov narod pao u iskušenje nakon njega, a on nije bacio ploče, ali kada ih je vidio svojim očima, pobacao je ploče (na kojima je bio ispisan Tevrat).“
Kaže Uzvišeni: "A zašto si prije naroda svoga požurio, o Musa" "Evo ide za mnom" - odgovori on - "a požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan." (Taha, 83-84)
Poslanik Junus, alejhisselam, je napustio svoj narod srdit, i požurio je Allahovu kaznu i odredbu nad tim narodom,. U kontekstu ovom se Uzvišeni obraća našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kaže: “Ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga i ne budi kao Zunnun koji je u ogorčenju zavapio. I da ga nije stigla Allahova milost, na pusto mjesto bi izbačen bio i prijekor bi zaslužio,” (El-Kalem, 48-49)
Poslanik Jusuf, alejhisselam, je požurio sa svojim izlaskom iz zatvora rekavši mladiću koji je bio sa njim, a za koga se nadao da će biti spašen: ”A onome od njih dvojice za koga je znao da će spašen biti reče: "Spomeni me gospodaru svome!” - ali šejtan učini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i Jusuf ostade u tamnici nekolike godine.” (Jusuf, 42)
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Allah se smilovao Jusufu, da nije rekao rečenicu "Spomeni me gospodaru svome!”, ne bi ostao u zatvoru onoliko koliko je ostao.” (Ibn Hibban, Šuajb Arnaut kaže da mu je lanac dobar.)
Pa i naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je žurio u primanju Kur’ana od Džibrila, alejhisselam, iz straha da ga ne zaboravi, pa mu je to Allah, džellešanuhu, zabranio i smirio ga kada je u pitanju pamćenje Kur’ana. Uzvišeni Allah kaže: ”Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio, Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao. A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo, a poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo.” (El Kijama, 16-19)
Čovjek svojom žurbom nekada traži možda ono što je loše za njega kao i za ono što je dobro za njega, a da mu se Gospodar odaziva na njegove dove protiv njega kao na one koje su za njega, tako brzo, propao bi: ”Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kad traže dobro, oni bi, uistinu, stradali. A Mi ipak ostavljamo da u zabludi svojoj lutaju oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati.” (Junus, 11)
Ponekad misliš da je neka stvar dobro za tebe, ali ustvari ne dajući ti to što tražiš je baš veliko dobro za tebe, i od Allahovih mudrosti je to što ti ne daje jer je baš to loše za tebe, tvoje dijete ili imetak.
Pa kao što i zadovoljan da se od tebe ukloni zlo, tako istom u kašnjenju primanja dove koja je dobro za tebe postoji mudrost koju nezna niko osim Allah, subhanehu ve te’ala.
Pokuđena i pohvalna žurba
Islam na žurbu gleda pravedno, pa niti je hvali niti je kudi, hvali jedan njen dio, a drugi kudi, tako da je nešto od nje pohvalno, a nešto pokuđeno.
Pokuđena žurba:
● Žurba u dovi; nekada to biva dova za zlo, kidanje rodbinskih veza i dr., ili požurivanje u odazivanju:
a)
Požurivanje u zlu kao da dovi protiv sebe ili djeteta ili svoje jahalice, a na sve to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio.b)
Požurivanje u primanju dove, od Ebu Hurejre, radijallahu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Niko neće moliti Allaha a da mu Allah neće udovoljiti: ili će mu dati na ovome svijetu što je tražio, ili će mu dovu odgoditi za Sudnji dan, sve dok ne bude molio za grijeh ni kidanje rodbinskih veza niti bude požurivao.“ Neko upita: „Allahov Poslaniče, kako se požuruje dova?“ On odgovori: „Tako što se požali: molio sam ali mi Allahu nije uslišao!“ (Tirmizi)● Žurba u namazu,
a)
Žurba da se što prije završi sa namazom. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike ušao u džamiju, a odmah poslije njega u džamiju je ušao i neki čovjek. Nakon što je klanjao dva rekata, čovjek je došao do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nazvao selam. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori mu na selam, a zatim reče: ''Vrati se i klanjaj, jer ti nisi klanjao.'' Čovjek ponovo klanja namaz, dođe do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nazva selam, a on mu opet reče: ''Vrati se i klanjaj, jer ti nisi klanjao.'', i tako tri puta. Čovjek nakon toga reče: ''Tako mi Onoga koji te je poslao sa istinom, ja ne znam drugačije, pa me poduči.'' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ''Kada staneš da klanjaš, donesi početni tekbir, zatim prouči od Kur'ana ono što ti je najlakše, zatim otiđi na ruku' i ostani dok se potpuno ne smiriš, potom se vrati sa ruku'a dok se potpuno ne ispraviš, zatim otiđi na sedždu i ostani na sedždi dok se potpuno ne smiriš, zatim se vrati sa sedžde i ostani u sjedećem položaju dok se potpuno ne smiriš, zatim ponovo učini sedždu i ostani dok se potpuno ne smiriš, i tako radi dok ne završiš s namazom.'' (Buharija i Muslim)b)
Žurba u preticanju imama u namazu: ”Kazao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Zar se ne plaši onaj koji podigne svoju glavu sa ruku’a i sa sedžde prije imama da mu Allah njegovu glavu ne preobrati u magareću glavu i njegov izgled u magareći izgled.’’ (Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu)● Požurivanje nekih dobrih ljudi u popravljanju njihovog naroda: Habbab ibn Eret, radijallahu anhu, spominje: "Požalili smo se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na progone idolopoklonika, a on bijaše u hladu Ka'be, naslonjen na svoj ogrtač, pa mu rekosmo: 'Zar nam nećeš tražiti pomoć od Allaha, zar nam nećeš učiti dovu?' On nam na to odgovori: 'Znajte da je među narodima prije vas bilo ljudi kojima bi iskopali rupu u zemlji, zatim ga stavili u nju i donijeli pilu kojom bi prepilili njegovu glavu na dva djela, ili bi mu željeznim bodljama meso i kožu od kostiju odvajali, ali sve to ga ne bi natjeralo da ostavi svoju vjeru. Tako mi Allaha, uistinu će Allah upotpuniti ovu vjeru dotle da će konjanik putovati sam iz San'e do Hadramevta, nikog se ne plašeći, osim Allaha i od vuka za svoje stado, međutim, vi to požurujete (nestrpljivi ste).'" (Buharija)
● Žurba u presudi prije provjere. Zbog toga Allah, džellešanuhu, kaže: “O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.” (El-Hudžurat, 6) Bilježi se u povodu objave ovog ajeta da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao Velida ibn Ukbeta plemenu Benu Mustalik da uzme od njih zekat, pa kada su ga vidjeli da ide prema njima, krenuli su prema njemu da ga dočekaju. Vidjevši to Velid, pomisli da oni žele da se bore protiv njega i da su otpali od Islama. Vrati se u Medinu ne provjerivši stvar do kraja. Kada je saopštio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, šta se desilo, on posla Halida ibn Velida, radijallahu anhu, sa vojskom rekavši: “Nemoj žuriti sa borbom protiv Benu Mustalika sve dok dobro ne utvrdiš stvar.“ Halid ibn Velid posla neke ljude da vide njihovo stanje prije napada, a oni se vratiše ubijeđeni da je Benu Mustalik još u islamu jer su čuli ezane i vidjeli kako klanjaju. Halid ibn Velid se vrati Poslaniku bez borbe.
● Požurivanje uopšteno u životu. Neki ljudi žure za zabranjenim strastima. I žure za prolaznim svijetom, a zaborave vječni. Kao što kaže Uzvišeni: „Uistinu, vi ovaj prolazni svijet volite, a o onom drugom brigu ne vodite.“ (El-Kijama, 20-21) Tako je doista, jer sin Ademov treba da zna da je njegov praotac (Adem) istjeran iz Dženneta jer je požurio da proba zabranjeno drvo pa su zbog toga protjerani.
● Požurivanje u opskrbi. Prenosi se da je jednom Alija, radijallahu anhu, ušao u mesdžid i vidio čovjeka kako stoji na vratima. On mu reče: “Čuvaj mi ovu mazgu”, čovjek uze povodac, a ostavi mazgu. Kada je Alija izašao iz mesdžida pripremi dva dirhema da plati za čuvanje, ali on ugleda mazgu bez užeta, uzjaha mazgu i krenu da kupi za nju novi povodac. Naredi slugi da kupi na pijaci, a on kupi povodac kojeg je prodavao kradljivac za dva dirhema. Tada Alija reče: “Doista rob sebi zabrani halal opskrbu zbog nedostatka strpljenja.”
Pohvalna žurba biva u dobrim djelima koja koriste za ahiret: “i nastojte zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje.” (Ali-Imran, 133) “Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost i Džennet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani.” (El-Hadid, 21)
Čovjek ne može garantovati da neće naići na prepreke koje ga otežavaju u pokornosti Allahu, a te prepreke se spominju u hadisu: “Požurite sa činjenjem dobrih djela prije nego vas spriječi sedam stvari: Zar čekate siromaštvo pa da zaboravite islamske obaveze, prekomjerno bogatstvo, teške bolesti, omrznuto zaboravljanje (od duboke starosti), smrt i Dedžal. To su te zle stvari koje vas čekaju a još gore i teže od svega toga je Sudnji dan.“ (Tirmizi, hadis je dobar)
Spomenuto je nekoliko stvari gdje je žurba pohvalna pa čak i obavezna:
● Požurivanje sa pokajanjem: „Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo samo iz lahkosmislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima će Allah oprostiti. – A Allah sve zna i mudar je. Uzaludno je kajanje onih koji čine hrđava djela, a koji, kad se nekom od njih približi smrt, govore: 'Sad se zaista kajem!', a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili.“ (En-Nisa, 17-18) Sa tevbom ne treba odugovlačiti, jer ti smrt može doći iznenada, pa da se zatvore ta vrata.
● Žurba u davanju prava onome kome pripada. Amr ibn Se’id prenosi: „Obavjestio nas je Ibn ebi Mulejke, a on od Ukbe da je rekao: “Klanjao sam iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ikindiju u Medini, pa je on predao salam i ustao i žurno otišao u jednu od soba svojih žena, a ljudi su se prepali od njegove žurbe. Kada se vratio među njih i vidio da su se začudili njegovoj žurbi rekao je: ‘Sjetio sam se zlata kojeg imam, pa nisam želio da ga držim kod sebe i naredio sam da se podijeli.’” (Buharija)
● Žurba pri izvršavanju obaveznog hadža. Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko želi da obavi hadž, neka požuri.” (Ebu Davud, a Albani kaže da je dobar.)
● Požurivanje sa iftarom. Od Sehla ibn Sa’da, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ljudi će stalno biti u dobru dok budu požurivali sa iftarom.” (Buhari)
Načini liječenja
Postoje mnogi načini za liječenje od žurbe i požurivanja:
● Gledati koje posljedice ostavlja žurba, jer to će ga učiniti da bude smiren.
● Posmatranje kroz Kur’an u kome se opisuju Allahovi zakoni u kosmosu, njegovim stvorenjima, njegovim propisima, jer će mu to dati dodatnu staloženost. Kaže Uzvišeni: “Pokazaću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte!” (El-Enbija, 37)
● Iščitavanje Poslanikovog životopisa kako bi vidjeli kroz šta je on prolazio od teškoća i iskušenja, kako je podnosio i strpljiv bio i nije požurivao i kao musliman ostao na pravom putu. Na ovakav način musliman ispravo postupa u raznim situacijama povodeći se za Poslanikom: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.“ (El-Ahzab, 21)
● Čitanje historije Islama, jer nas to upoznava sa načinom života naših ispravnih prethodnika.
● Borba sa svojom dušom u spriječavanju pokuđene žurbe i drugo.
Neumjesna žurba je dokaz slabosti razuma i slijeđenja starsti, zbog toga kaže ibn Kajjim, rahimehullah: “Nema mudrosti neznalica, nepromišljen i ishitren.” A došlo je u hadisu “Razboritost je od Allaha, a žurba je od šejtana.”