Menu

Supruga – desna ruka suprugu

Tema Žena muslimankaČitanje 15 minuta

Nećemo koračati dunjalukom a da se povremeno nećemo naći na trnovitim stazama, neprohodnim putevima, jednosmjernim i debelom žicom zagrađenim ulicama, a i pokliznućima koja će nam nekad otežati put, nekad nas oboriti na zemlju, a možda, ponekad, učiniti život nesnošljivim.

Nekad će pred nama biti nešto nepoznato, ne nužno loše i negativno, ali ipak zbunjujuće, što u svakom čovjeku budi strah, pa i u nama.

Kad to sami prolazimo, sve se čini za nijansu tamnije nego što suštinski jeste, no, kad u životu imamo nekog ko nam teret problema i okrutne svakodnevnice učini lakšim, možemo to smatrati jednom od najljepših blagodati koje nam je Uzvišeni Allah poklonio. Ponekad je to neko ko nam ne pokloni nikakvo rješenje, nego teret ponese zajedno s nama, olakša našim leđima i to, u tom trenutku ili dijelu života, bude najbolje što je mogao uraditi za nas.

Takva je bila Hatidža, radijallahu anha, Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem.


Hatidža, radijallahu anha, onako kako to samo supruga ima moć učiniti, utješila je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je došao sasvim uplašen iz pećine Hira, nakon što mu je došla Objava, rekavši mu: “Allah te neće poniziti, jer tako mi Allaha, ti održavaš rodbinske veze, govoriš istinu, pomažeš slabašne, udjeljuješ siromašnim ljudima, ugošćavaš goste i pomažeš u svakom dobru.” (Buhari)

Veoma je korisno razmisliti o činjenici da se u jednoj takvoj životnoj okolnosti, kao odrastao i zreo muškarac, našao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, s jedne, i njegova supruga puna razumijevanja, umirujućih riječi punih utjehe i podrške, s druge strane.

To bi, ukratko, kroz jedan fragment iz njenog života, bila jedna od glavnih uloga životne saputnice, žene muslimanke, prema njenom suprugu.

Šta je žena muškarcu

Znamo li broj koliko smo puta pročitali, učili, čitali i slušali ajet: “I jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju” (Er-Rum, 21)?

Uprkos činjenici da je to bilo bezbroj puta, iz ovog veličanstvenog ajeta shvatamo da u životu imamo ogroman potencijal koji u dosta muslimanskih porodica ostaje sasvim neiskorišten. Žena vjernica je u stanju da svom suprugu promijeni njegov čitav život nabolje, a onda kad njemu život postane bolji i ljepši, i njen život i život njene djece postat će oaza sreće i dunjalučkih, ali i ahiretskih uživanja. To nije čudno, ali je čudno koliko je za postići takvu blagodat, zapravo, potrebno samo malo truda i zalaganja.

Smireni se osjećamo uz nekog ko nam pruža smiraj onako kako je to Hatidža pružila Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Smireni se, također, osjećamo uz nekog ko s nama na lijep i adekvatan način razgovara o bitnim nam pitanjima u životu, nekoga ko se interesuje za ono što je nama važno, baš kako se Aiša, radijallahu anha, interesovala za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Smireni smo uz nekog ko nas posavjetuje kad ne vidimo izlaza, pa bude naš puni mjesec u mrkloj noći, kakva je bila Ummu Selema, radijallahu anha. Nakon potpisivanja hudejbijskog mirovnog sporazuma, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je ashabima ponovivši tri puta: “Zakoljite kurbane i obrijte svoje glave”, međutim, oni nisu poslušali njegovu naredbu, i tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao kod Ummu Seleme, radijallahu anha, i požalio joj se kako su se ashabi ponašali u ovoj situaciji. Ummu Selema, radijallahu anha, rekla je: “Allahov Poslaniče, ako hoćeš da to urade, izađi i ne govori im baš ništa, nego prvo ti zakolji svoj kurban, a nakon toga pozovi nekog da ti obrije glavu.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je ne govoreći nikome ništa, zaklao je svoj kurban i pozvao brijača da mu obrije glavu. Kada su to ashabi vidjeli, počeli su klati svoje kurbane i brijati glave jedni drugima, tako da su skoro jedni druge ozlijedili zbog meteža koji je nastao (Buhari).

Smireni se osjećamo uz nekog ko s nama dijeli tegobne trenutke, ne napušta nas pri prvom brodolomu, a kad čitamo o ženama Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, shvatamo da su nam one uzor i izravni primjer lijepog i prijateljskog odnosa prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Kad supružnici osjete da u onom drugom imaju najprije prijatelja, ruši se svaki zid skepticizma, uzdržanosti, a i svega drugog što ne dolikuje da se prepriječi jednom iskrenom prijateljstvu.

Smiren supružnik je jedinka koja će pokazati i izraziti svoj puni potencijal u svakoj sferi svog života.

On je tvoj brat u vjeri

Osvrnemo li se i pogledamo sve naše prijateljice, sestre u islamu, za svaku od njih smo, bez imalo dvoumljenja i kolebanja, spremne uraditi sve što je u našoj moći da ostvare nešto od svojih lijepih i plemenitih nauma. Ukoliko se neka od njih suoči sa problemima u svom životu, u skladu sa našim mogućnostima pronaći ćemo načine da im olakšamo, ne prvenstveno što su nam bliske i što prema njima gajimo ljubav, nego zato što ih volimo najispravnijom ljubavlju, ljubavlju u ime Uzvišenog Allaha, koja nas duži da volimo i dobro želimo svakome ko voli Allaha i Njegovog Poslanika. Ništa od toga nam ne bi bilo teško jer nas je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podstakao riječima: “Allah je na pomoći Svom robu dok je on na pomoći svom bratu” (Muslim). Sve navedeno najprije treba da se odnosi na naše najbliže, na one bliže nam od prijateljica, a i od bližih, najbliži nam je naš suprug. On je, osim što nam je životni saputnik i supružnik, naš brat u vjeri.

Kad pročitamo hadis o pomaganju, najprije ćemo pomoći njemu; pročitamo li hadis o lijepom ophođenju, najprije ćemo ga praktično primijeniti prema njemu; budemo li opomenuti zabranom ogovaranja, ismijavanja, nedoličnih riječi i ponašanja, najprije ćemo pokušati kloniti se navedenog u odnosu prema njemu. Saznamo li koliko je važno čuvati čast muslimana, najprije ćemo se truditi čuvati njegovu, jer, on je naš brat u vjeri, a mi smo njegova sestra u islamu.

Za takvo nešto potrebno je najprije obnavljati nijet – namjeru, da svakim navedenim postupkom želimo Allahovo zadovoljstvo, pa će Allah učiniti da se na taj način ne samo izgradi lijepa i idilična atmosfera među nama, nego će nam suprug uzvratiti istim ili i ljepšim od onog što smo mu pružile. Namjera je glavni pokretač promjena nabolje i ona je najlakše, ali i najvažnije što možemo poduzeti, a što nerijetko zaboravljamo.

Ne budimo suprugu nastavak frustracije vanjskog svijeta

Kako nam je ugodno odjenuti udobniju odjeću u kući, nakon cjelodnevnog uštogljenog boravka u onoj formalnoj odjeći koju nosimo napolju, slično se u domu osjeća i naša duša. Dom je naša zona komfora, pa od samog odabira bračnog druga, a kasnije kroz cijelo porodično i bračno krstarenje, trudimo se zadržati i uljepšati svoj komforni prostor. Supruga vjernica je neko ko ima moć lahko skrenuti misli opterećenim i umornim članovima porodice, naročito suprugu. Vani se dešavaju mnoge umarajuće stvari, vani boravi mnogo ljudi kojima naš suprug nije najdraža osoba na svijetu, a naš suprug je čovjek od krvi i mesa, kao i svi mi, kome povratak kući, nakon napornog dana gdje se susreo sa različitim situacijama i ljudima, predstavlja jedinu priliku za odmor i smiraj. Vjernica će izbjegavati riječi i postupke kojima će raspaliti iskricu koja se nalazi pri njenom suprugu, tako što će mu pomoći da od malog plamena kojeg gasi jedna osrednja čaša vode, napravi požar u kojem neće izgorjeti samo on, nego i ona, njena djeca, njihova bračna harmonija, ali i sav njihov potencijal koji mogu skupa pružiti ummetu. Muslimanka ima moć da pomogne suprugu da se izbori sa problemima koje mu pričine drugi ljudi, onako kako je to uradila Ummu Selema.

Zamislimo da je Ummu Selema Allahovom Poslaniku rekla: “Gledaj kako su ti ashabi neposlušni, idi odmah i prekini sve odnose s njima kad su takvi”! Ipak, ona je svojom mudrošću i suptilnošću našla način kako da ashabi poslušaju Allahovog Poslanika, i da se spriječe sve eventualne katastrofe koje su mogle nastati u tako osjetljivim trenucima.

Desi se ponekad da žena bude razlogom da njen muž prekine odnose sa drugim ljudima, kolegama s kojima radi, a nekad čak i sa članovima svoje porodice, jer je u trenutku njegove srdžbe ili emocionalne povrijeđenosti, kojom je naš Gospodar iskušao sve nas i učinio nas podložnima tome, doprinijela da se pokvare velike stvari i veliki hairli događaji.

Jedan od primjera koji ostavljaju bez daha, slikovito će nam predstaviti koliko jedna vjernica može biti mudra: “Kada je umro Ebu Talhin i Ummu Sulejmin sin, ona je rekla ukućanima: ‘Nemojte govoriti Ebu Talhi za smrt njegovog sina sve dok mu ja ne kažem.’ Kada se Ebu Talha vratio kući, ona mu je postavila večeru i on je večerao. Potom se posebno lijepo uredila za njega, kao nikada do tada. Nakon što je večerao i imao s njom intimni odnos, ona reče: ‘Ebu Talha, šta misliš kada neki ljudi dadnu pozajmicu nekoj porodici, a onda zatraže da im vrate tu pozajmicu, imaju li ovi pravo da im to uskrate?’ Ebu Talha joj odgovori: ‘Nemaju.’ Ummu Sulejm tada reče: ‘Onda mirno podnesi gubitak svoga sina.’ Ebu Talha se naljuti i reče joj: ‘Pustila si me da dođem u stanje nečistoće, a onda si me obavijestila o smrti moga sina!’ Nakon toga, ustao je i otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga je obavijestio o onome što se zbilo među njima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: ‘Allah vam dao blagoslov u vašoj protekloj noći!’ I zaista, Ummu Sulejm nakon toga zanese. Ummu Sulejm je zanijela i rodila dječaka.” Enes kazuje: “Kada se porodila, Ebu Talha mi je rekao: ‘Odnesi ga Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem’, a Ummu Sulejm je uz dijete poslala i nekoliko datula. Kada sam Poslaniku donio dijete, on je upitao: ‘Da li si donio još nešto?’, a ja sam odgovorio: ‘Da, datule.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo ih je i sažvakao, pa ih stavio u djetetova usta i time protrljao njegove desni i nadio mu ime Abdullah.” (Muttefekun alejhi)

U verziji koju bilježi Buhari navodi se da je Ibn Ujejna rekao: “Jedan ensarija rekao je: ‘Kasnije sam vidio da su imali devetero djece i svi su Kur’an naučili napamet’”, tj. djeca ovog Abdullaha.

Budimo inicijativa u dobru, ako dobra naizgled i nema

Ebu Hurejra prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah se smilovao čovjeku koji ustane noću i klanja, i probudi svoju suprugu, a ukoliko ne htjedne ustati, neka joj lice popršće vodom. Allah se smilovao ženi koja ustane noću i klanja, i probudi svoga supruga, a ukoliko ne htjedne ustati, neka mu lice popršće vodom.” (Albani je predaju ocijenio ispravnom.)

Kao ljudi, skloni smo tome da nas neko ili nešto pokreće. Umjesto da se pomirimo sa stagniranjem i manjkom progresa unutar naše porodice, energiju trebamo usmjeriti ka tome da nešto promijenimo. Nije to jednostavan zadatak, no sve što uradimo sa lijepom i ispravnom namjerom – nijetom, predstavlja sjeme za mnoštvo dobrih djela – plodova, koje će nam Allah vratiti.

Kad bi nam neko povjerio laskavu titulu direktorice neke firme, ma koliko ta firma mala i nerazvijena bila, objeručke bismo se posvetile da firma procvjeta, a i da se pokažemo na tom polju kao uspješne. Naša porodica je životna “firma”, gdje možemo napraviti čuda uz malo mudrosti, a mnogo snage da se prema tom zadatku postavimo onako kako se žene svuda oko nas postavljaju na svojim radnim mjestima, želeći zadovoljstvo i obilnu platu od svog poslodavca. U ovom slučaju, onaj ko će nama platiti je Vlasnik svih riznica, Onaj Koji skrbi nas i one u koje mi gledamo sa strahom i prezamo da nam radi jedne greške ili izostanka sa posla ne umanje cifru na bankovnom računu.

Kad naša porodična “firma” procvjeta, a sađenje cvijeća je, složit ćete se, priličnije ženi, ona je vještija u tome i ima “ljepše oko” za boje i nijanse onoga što će krasiti vrt, tad će miris početi da se širi svuda oko nas, a mi ćemo sretno i spokojno uživati u plodovima svog rada, i zaboraviti sav korov koji smo morale redovno čupati, sve povrede ruku koje su se pri radu javljale, a takvi rezultati će našeg supruga učiniti našim ortakom na tom plemenitom mjestu, pa ako dotad i nije bio od onih kojima se “uređivanje cvijeća” dopadalo, najednom će poželjeti imati udjela u tome.

Plata će doći

Svaka žena voli i zna da je veoma lijepo da je njen suprug uspješna jedinka kako u porodici, tako i izvan njenih okvira. Ali, ne zna svaka žena da upravo ona može da mu bude njegova desna ruka u tome, ili da ga, ako je on zaboravio da ima ruke, podsjeti na to i da skupa rade na putu ka vječnosti, jer, mnogo je lakše letjeti kad su oba krila zdrava, čvrsta i dovoljno jaka da ponesu sve što im je za let potrebno. A letjeti se može i sa jednim krilom, samo se pređe manje kilometara. A šteta je. Džennet je prelijep i sve što nismo dobili na ovom svijetu vrijedi sačekati na budućem. Allah neće zaboraviti nijedan naš trud, prepoznao ga suprug ili ne, a često nas šejtan vara upravo s te strane da ga neće prepoznati.