Znak hadždža je telbija kojom hadžija iskazuje da je Allah jedan jedini i negira Mu postojanje bilo kojeg sudruga. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, započinjao je svoj hadždž sa telbijom: “Lebbejk, Allahumme lebbejk, lebbejk la šerike leke. Innel-hamde ven-ni'mete leke vel-mulke, la šerike leke'' – Odazivam Ti se, Allahu, odazivam. Odazivam Ti se, Tebi nema ravna, odazivam Ti se. Zaista sva hvala i blagodati i vlast samo Tebi pripadaju. Tebi nema ravna. (Bilježi Muslim) Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarao je u svojoj telbiji: ”Odazivam Ti se, (Ti si) istinsko božanstvo. Odazivam Ti se.“ (Bilježi Ibn Madže, hadis je vjerodostojan, vidjeti: Sahihu Ibn Madže od Albanija) Naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio je Uzvišenog Allaha da njegov hadždž učini iskrenim, samo radi Njega, i da učini da njegov hadždž ne sadrži u sebi rija'a (pretvaranja) i želju za isticanjem: “Allahu moj, molim Te za hadždž koji neće sadržavati rija'a i želju da se čuje za njega.” (Bilježi Ibn Madže, Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Silsiletus-sahiha)
Hadždž, peti islamski rukn, pridaje veliku pažnju tevhidu – Allahovoj jednoći i poštivanju Njegovih svetinja. Islam naređuje svojim sljedbenicima da iskreno, samo radi Allaha, obavljaju hadždž, što je ujedno srž tevhida i njegova najvažnija vrsta – tevhidul-uluhijje: ”Hadždž i 'umru radi Allaha izvršavajte!” (Prijevod značenja El-Bekare, 196 )
Znak hadždža je telbija kojom hadžija iskazuje da je Allah jedan jedini i negira Mu postojanje bilo kojeg sudruga. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, započinjao je svoj hadždž sa telbijom: “Lebbejk, Allahumme lebbejk, lebbejk la šerike leke. Innel-hamde ven-ni'mete leke vel-mulke, la šerike leke'' – Odazivam Ti se, Allahu, odazivam. Odazivam Ti se, Tebi nema ravna, odazivam Ti se. Zaista sva hvala i blagodati i vlast samo Tebi pripadaju. Tebi nema ravna. (Bilježi Muslim) Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarao je u svojoj telbiji: ”Odazivam Ti se, (Ti si) istinsko božanstvo. Odazivam Ti se.“ (Bilježi Ibn Madže, hadis je vjerodostojan, vidjeti: Sahihu Ibn Madže od Albanija)
Naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio je Uzvišenog Allaha da njegov hadždž učini iskrenim, samo radi Njega, i da učini da njegov hadždž ne sadrži u sebi rija'a (pretvaranja) i želju za isticanjem: “Allahu moj, molim Te za hadždž koji neće sadržavati rija'a i želju da se čuje za njega.” (Bilježi Ibn Madže, Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Silsiletus-sahiha)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prakticirao je da na dva rekata poslije tavafa uči sure El-Kafirun i El-Ihlas. Rekao je Džabir, Allah bio zadovoljan njime: ”Učio je na njima (dva rekata poslije tavafa) sa tevhidom (sure) El-Ihlas i El-Kafirun.” (Bilježi Ebu Davud, Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Sahihu Ebu Davud) U predaji kod Tirmizija, Allah mu se smilovao, stoji: ”Na dva rekata tavafa (tj. poslije tavafa) učio je dvije sure ihlasa: suru El-Ihlas i El-Kafirun.” (Bilježi Tirmizi, Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim, vidjeti Sahihu Tirmizi)
Poslanikova dova na brdu Safa bila je dova tevhida. “Počeo bi sa Safom, popeo bi se na nju sve dok ne bi mogao vidjeti Bejtullah, potom bi se okrenuo prema Kibli, a zatim rekao: 'La ilahe ilallah, Allahu ekber!', te bi rekao: 'Nema boga osim Jednog i Jedinog Allaha, kojem nema nikoga ravnog! Njemu pripada sva vlast i sva slava i On je Svemogući! Nema Boga osim Jednog i Jedinog Allaha, koji je ispunio obećanje Svoje, pomogao roba Svoga i sam pobijedio saveznike (koji su se protiv njega udružili).'” (Bilježi Muslim)
Također, Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, dova na Arafatu bila je dova tevhida: “Nema Boga osim Jednog i Jedinog Allaha, kojem nema nikog ravnog! Njemu pripada sva vlast i sva slava, On oživljava i usmrćuje i On je Svemogući!“ (Bilježi Tirmizi, Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Sahihu Tirmizi)
Naš uzor Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u danima hadždža prakticirao je da veliča Allahove svetinje, što je ujedno znak bogobojaznosti i temelj istinskog robovanja. Rekao je Uzvišeni Allah: ''Ko poštiva Allahove propise (svetinje) – znak je čestita srca'' (prijevod značenja El-Hadždž, 32); ''A ko poštuje Allahove svetinje, pa to mu je bolje kod njegovog Gospodara” (prijevod značenja El-Hadždž, 30). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Poštuj Allahove svetinje, bit ćeš najbogobojazniji rob.“ (Bilježi Tirmizi, Albani je hadis ocijenio hasenom. Vidjeti: Sahihu i daifu Tirmizi)
Isto tako Uzvišeni Allah upozorava na kršenje Svojih svetinja i na nehajno ponašanje prema njima: “To su Allahovi propisi (granice), pa ih ne narušavajte! A oni koji Allahove propise narušavaju, nepravedni su.“ (Prijevod značenja El-Bekare, 229.)
Sljedeći Poslanikovi, sallalahu alejhi ve sellem, postupci ukazuju na poštivanje Allahovih svetinja:
● Kupanje prija oblačenja ihrama, stavljanje smole ili nečeg sličnog (vosak, gel) na kosu kako bi bila uredna i neraščupana, te mirisanje prija obreda hadždža sa najboljim mirisima.
● Vođenje kurbanskih deva iz mjesta Zul-Hulejfe u blizini Medine Munevvere, a i kurbanske deve su Allahove svetinje: “A deve smo vam učinili jednim od Allahovih obreda hadždža (Allahovih svetinja).“ (Prijevod značenja El-Hadždž, 36.) Poslanik, sallalahu alejehi ve sellem, svojom je časnom rukom obilježavao deve kako bi se znalo da su kurbani za hadždž.
● Neprestano donošenje telbije od vremena ulaska u obrede hadždža pa sve do bacanja kamenčića prvoga dana Bajrama kod velike Akabe ili velikog džemreta. Poslanik je tako glasno donosio telbiju da su ga čuli njegovi drugovi.
● Kupanje prija ulaska u Mekku kako bi se uklonili tragovi puta i prva radnja u Bejtullahu bila je tavaf.
● Pridavanje velike pažnje Crnom kamenom, njegovo grljenje, činjenje sedžde na njemu, plakanje kod njega i potiranje Jemenskog ugla.
● Obavljanje namaza iza Mekami Ibrahima, počinjanje tavafa od Safe, stajanje na njoj i Mervi radi Allahovog zikra i upućivanja dove.
● Dugo stajanje kod mjesta zvanog El-Meš'arul-Haram na Muzdelifi uz činjenje zikra i traženje utočišta od Allaha, što je ustvari pokoravanje Allahovim riječima: ''Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete. A kada pođete sa Arefata, spominjite Allaha kod časnih mjesta (El-Meš'arul-Haram); spominjite Njega, jer vam je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabludi.” (Prijevod značenja El-Bekare, 198.)
● Mirisanje radi posjete Bejtullaha prvoga dana Kurban-bajrama.
● Poštivanja vremena obreda hadždža i njihovog mjesta. Rekao je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem: ''Zaista su vam vaši životi i vaši imeci i vaša čast sveti kao što vam je svet ovaj dan u ovome mjesecu u ovom gradu. Jesam li vas obavijestio!'' (Bilježe Buhari i Muslim)
''Zaista su najuzvišeniji dani kod Allaha, tebareke ve te'ala, prvi i drugi dan Kurban-bajrama.“ (Bilježi Ebu Davud, Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Sahihu Ebu Davud)
''Dan Arefata, prvi dan Kurban-bajrama i dani tešrika (jedanaesti, dvanaesti i trinaesti dan mjeseca zul-hidždžeta, drugi, treći i četvrti dan Kurban-bajrama) su naš bajram – pripadnika islama.“ (Bilježi Tirmizi, Albani je hadis ocijenio hasenom. Vidjeti: Sahihu i daifu Tirmizi)
U sljedećim hadisima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao je svoj ummet na brižnost u pogledu obavljanja obreda hadždža: “Za hadždž-mebrur (primljen hadždž) nema druge nagrade osim Dženneta“ (bilježi Buhari);
''Ko obavi hadždž, ne imajući odnos sa suprugom i ne čineći grijeh, vratit će se (kući čist od grijeha) kao na dan kad ga je majka rodila.“ (Bilježi Buhari)
Rekao je Uzvišeni Allah: ''Hadždž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima hadždž obavljati nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadždža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!“ (Prijevod značenja El-Bekare , 197.)