U prethodnom broju časopisa objavljen je tekst “Uvod u ekologiju sa aspekta islama” u kojem je obrađena definicija, značaj i razvoj ekologije. Ovim tekstom povezat ćemo ekološku misao sa islamskim vjerovanjem (tevhidom). Prva i temeljna postavka sa kojom počinjemo jeste da je Uzvišeni Allah jedino dostojan obožavanja i da je On sve stvorio. Gospodar je stvorio čovjeka i savršeno uređeni kosmos koji Mu je neprekidno u pokornosti. Za razliku od univerzuma, čovjeku je data sloboda volje, a samim tim i odgovornost za učinjena djela. Allah mu je potčinio sve što je na nebesima i Zemlji i dao mu zadaću – da samo Njega obožava i da ne krši prirodne zakone koje je Uzvišeni postavio u univerzumu. Ako ih zbog svoje pohlepe bude prekoračivao i činio grijehe, poremet će taj sklad i izazvati Allahovu kaznu.
Vjerovanje u Allahovo gospodarstvo
O stvaranju svijeta Gospodar u Kur’anu kaže: “Allah je Onaj koji je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio” (Es-Sedžda, 4). Nakon stvaranja nebesa i Zemlje, Uzvišeni je stvorio čovjeka od zemlje, zatim mu dušu udahnuo i dao mu zadaću u ovozemaljskom životu, a zatim će poslije određenog vremena čovjek biti vraćen u zemlju od koje je i stvoren kako bi ga Allah proživio i pozvao na odgovornost za djela.
Čovjekov zadatak je da obožava Gospodara dok mu smrt ne dođe. Uzvišeni kaže: “Gospodaru svome ibadet čini sve dok ti smrt – ono što je neupitno – ne dođe!” (El-Isra, 99). Obožavanje Gospodara biva kroz tri vrste tevhida: vjerovanje da je Gospodar jedini dostojan obožavanja (tevhidul-uluhije), vjerovanje da je Allah sve stvorio (tevhidur-rububije) i vjerovanje da Allah ima najljepša imena i svojstva (tevhidul-esmai ve-sifat).
Čovjekov odnos prema prirodi ukratko ćemo objasniti pomoću druge vrste tevhida, odnosno tevhidu-rububijeta. Pod ovom vrstom tevhida podrazumijeva se Allahova jednoća u gospodarstvu, odnosno da je Allah Jedini koji stvara, upravlja svemirom, daje i oduzima život, opskrbljuje čovjeka i dr. (Salih Fevzan, Sažeti komentar Tahavijske akide, prijevod: Saud Šabović). Uzvišeni kaže u Kur’anu: “Zaista je Gospodar vaš Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio. On tamom noći dan prekriva i ona ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde pokoravaju se Njegovoj naredbi. Samo On raspolaže stvaranjem i odlučivanjem!” (El-A’raf, 54). U drugom ajetu Uzvišeni kaže: “O ljudi, ibadet činite Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se uščuvali, koji vam je Zemlju posteljom, a nebo zdanjem učinio; koji s neba spušta vodu i s njom izvodi plodove, opskrbu vašu” (El-Bekara, 21–22).
Savršenstvo Allahovog stvaranja
Uzvišeni Allah je savršeni Tvorac svemira. Sve što je Allah stvorio nalazi se u potpunom skladu i harmoniji. Uzvišeni je objavio mnogo ajeta koji govore da je sve savršeno stvoreno, da sve u svemiru plovi i Njega veliča: “Onaj koji je sedam nebesa kao slojeve, jedne iznad drugih stvorio – ti u onome što Svemilosni stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj, vidiš li ikakvu pukotinu!?” (El-Mulk, 3). Sve što postoji u univerzumu u Allahovim je rukama, Njemu pripada apsolutno vlasništvo nad svim, dok je čovjeku dato privremeno posjedovanje stvari na ovom svijetu. Čovjek određeni dio imovine može dobiti kao posjed preko nasljedstva, kupovine ili poklona i to je njegovo samo dok traje njegov kalendarski vijek. Ako osoba shvati ovu zakonitost, teže će se navesti da uništava prirodu i njene resurse, već će ih na dozvoljen i zakonit način konzumirati i unapređivati.
Gospodar, pored toga što je Tvorac i Upravitelj svemira i što je sve u Njegovim rukama, stvorio je sve sa mjerom i određenjem. Uzvišeni kaže: “I Sunce se kreće do svoga staništa, to je odredba Silnog i Sveznajućeg. I Mjesecu smo odredili položaje; i on se uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut. Niti Sunce može Mjesec dostići, niti noć dan preteći, svi oni u svemiru plove” (Ja-sin, 38–40); “Mi doista sve s određenjem stvaramo” (El-Kamer, 49).
Uklanjanje prepreke s puta – najslabiji vid imana
Prije nego što se osvrnemo na čovjekov odnos prema prirodi, citirat ćemo i prokomentirati hadis koji bilježi Muslim u Sahihu, a koji konkretno govori o sponi između imana i ekološkog principa – uklanjanje prepreka. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Iman je sedamdeset i nekoliko, odnosno šezdeset i nekoliko ogranaka. Najbolji je izgovaranje la ilahe illallah, a najmanji uklanjanje onoga što smeta na putu. I stid je jedan dio imana.” U ovom hadis uklanjanje prepreka s puta označava se vidom imana. Nijedna stvar u islamskom vjerozakonu nije mizerna. Za svaki trun dobra koje čovjek uradi, u ovom slučaju to je uklanjanje smeća sa puta, bit će nagrađen. Ebu Hurejra prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sadaka je skloniti s puta ono što uznemirava (prolaznike)” (Buhari). Imam Nevevi za spomenute hadise kaže da se eksplicitno odnose na uklanjanje neugodnosti sa puta, bilo da je riječ o drvetu, trnovoj grani, lešini, kamenu i dr., dok imam Ajni potcrtava da će čovjek biti nagrađen za svako uklanjanje neugodnosti i onog što smeta ljudima. (Sulejman Topoljak, Islamski odgovori)
Čovjekovo namjesništvo na Zemlji
U uređenom svijetu čovjek je poslan da bude namjesnik na Zemlji. Uzvišeni kaže: “A kada Gospodar tvoj reče melecima: ‘Ja ću na Zemlji nasljednika – halifu postaviti’, oni upitaše: ‘Zar ćeš na Zemlji postaviti onoga koji će na njoj nered širiti i krv prolijevati?! A mi Tebe veličamo hvalom i kako Tebi dolikuje štujemo.’ On reče: ‘Ja, doista, znam ono što vi ne znate’” (El-Bekara, 30); “On vas je od Zemlje stvorio i dao vam da živite na njoj” (Hud, 61). Gospodar je čovjeku dao slobodu volje, da bira između dobra i zla, te će prema tome biti ili nagrađen ili kažnjen. O tome Uzvišeni kaže: “Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji, da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepšom nagradom nagradio one koji čine dobro” (En-Nedžm, 31). Meleki i čitav univerzum, u kojem se nalazi i priroda, u apsolutnoj su pokornosti Uzvišenom Allahu i Njega slavi i veliča sve što je na nebu i na Zemlji: “Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo!” (El-Isra, 44).
Odgovornost – privilegija i obaveza
Čovjek je od Gospodara prihvatio emanet, od kojeg su se ustegnula nebesa, Zemlja i planine. Uzvišeni kaže: “Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je prema sebi baš zulum učinio i neznalica je bio” (El-Ahzab, 72). U komentaru ovog ajeta Ibn Kesir navodi da je Ibn Abbas rekao da se pod emanetom podrazumijeva pokornost. Kada su nebesa, Zemlje i planine odbili da prihvate ponuđeni emanet, upitan je Adem: “Hoćeš li ga ti uzeti, sa svim što on podrazumijeva?” Adem upita: “Moj Gospodaru, a šta on podrazumijeva?” On reče: “Ako budeš činio dobro, bit ćeš nagrađen, a ako budeš griješio, bit ćeš kažnjen.” Adem ga je preuzeo i ponio. (Muhammd Nesib er-Rifai, Tefsir Ibn Kesira – skraćena verzija, prijevod: grupa prevodilaca)
Gospodar je čovjeku dao privilegiju uživanja u ljepotama ovog svijeta, ali isto tako i obavezu čuvanja tih ljepota. Uzvišeni kaže: “Kako ne vidite da vam je Allah potčinio sve što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa blagodatima Svojim, i vidljivim i nevidljivim?!” (Lukman, 20)
Jedan od ključnih principa čovjekovog odnosa prema prirodi jeste odgovornost. Kada je čovjek prihvatio odgovornost, time je dobio privilegiju korištenja prirode, ali i obavezu održavanja mjere i racionalnog ophođenja prema mjestu gdje obitava. Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoje stado: vladar je pastir i on će biti pitan za njemu povjerene podanike; domaćin je pastir svojih ukućana i bit će odgovoran za svoje stado; supruga je pastirica u domu svoga supruga i odgovorna je za svoje stado; sluga je pastir – čuvar imovine svoga gospodara i odgovoran je za povjerenu mu imovinu’” (Buhari). Iako ovaj hadis direktno ne govori o odgovornosti prema prirodi, govori nam o općenitoj odgovornosti prema svemu. Ako čovjek ima mnogo imetka, onda je odgovoran da s njim ne uništava prirodu iz želje da stekne još više bogatstva. Treba da odgaja svoju djecu da budu umjerena u konzumiranju hrane, čuvanju i unapređivanju prirode. Mnogo hrane se kupi bez stvarne potrebe, zatim propada i baca se. Mnogi vlasnici firmi ne bi mogli prodati i razvijati svoju pohlepu da nemaju potrošača koji “moraju” probati sve što vide. Tako je čovjek preinačio Dekartovu izreku: Mislim, dakle postojim u potrošačku konzumerističku izreku: Kupujem, dakle postojim.
Prirodni ambijent života na Zemlji
Čovjekov ambijent određuju tri komponente: tevhid, šerijat i ibadet. Pomoću tevhida čovjek ostvaruje vertikalnu sponu sa Uzvišenim Allahom i ostvaruje harmonijski odnos prema prirodi. Pomoću ibadeta održava svoju duhovnu kondiciju i praktično potvrđuje svoje vjerovanje, dok pomoću šerijata štiti vrijednosti prirodnog ambijenta. (Muamer Zukorlić, Tevhid, ibadet i šerijat kao prirodni čovjekov ambijent)
Dr. Zukorlić usporedio je prirodni čovjekov ambijent sa ambijentom životinje i njenim odnosom prema tom ambijentu, kazavši: “Životinja je, u odnosu na čovjeka, niža vrsta, biće koje nema razuma, a to znači da nema ni odgovornosti. Ona za razliku od čovjeka nema kapacitete razuma, niti inteligencije, kao ni druge mogućnosti koje su čovjeku podarene. Međutim, ako promatramo odnos životinje i prirode, nećemo naći primjer poremećenosti tih korelacija. Ne postoji slučaj gdje je životinja napravila ekološku katastrofu.”
Ne činite nered na Zemlji!
Gospodar je zabranio čovjeku da čini nered na Zemlji: “I ne pravite nered na Zemlji, kada je na njoj red uspostavljen!” (El-A’raf, 56). Sistem savršenog uređenja na nebesima i Zemlji prethodno samo objasnili, a na ovom mjestu spomenut ćemo šta biva kada čovjek poremeti taj savršeni poredak.
Remećenje savršenog poretka može biti na dva načina. Prvi način je da čovjek čini grijehe i na takav način izaziva Allahovu kaznu, koju Uzvišeni daje preko prirode i vremenskih nepogoda. Uzvišeni kaže: “Zbog onog što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili” (Er-Rum, 41). Ibn Džuzejj el-Endelusi komentirajući ovaj ajet kaže: “Pojavio se nered na kopnu – sušama, požarima, smutnjama i dr., i na moru potonućima, gušenjima, slabim ribolovom, lošim trgovinskim prođama i ostalim, zbog onog što ljudi rade – od nevjerovanja i grijeha” (Ibn Džuzejj el-Endelusi, Olakšani komentar Kur'ana, prijevod: Almir Fatić). Gospodar je prethodne narode uništavao šaljući im prirodne pojave u obliku kazne, kao što su: potop, oluja, vjetar, kamenje sa nebesa, propadanje u zemlju i sl. Svaki put kada Gospodar pošalje prirodnu nepogodu, čovjek treba da razmisli da li je to zbog njegovih grijeha ili grijeha onih koji su pod njegovom ingerencijom.
Drugi način je da čovjek direktno uništava prirodu, odnosno da eksploatira prirodne resurse i ne obnavlja ih. Kao primjer za to navest ćemo nekontroliranu sječu šuma, koja izaziva klizišta, nestanak određenih biljnih i životinjskih vrsta, te ono najvažnije smanjuje se procent kisika koji je potreban čovjeku za disanje. Šume su zbog uloge koje imaju u našem svakodnevnom životu dobile naziv pluća svijeta. Pored ovoga postoje i situacije kada su ljudi primorani da koriste prirodne resurse u velikoj mjeri, kao što je slučaj sa Rohinja muslimanima. Bježeći od tortura kojima su podložni zbog vlasti Mijamara, naselili su šume Bangladeša. Enormnom brzinom sjekli su stabla kako bi od njih napravili dom i kako bi naložili vatru da spreme sebi hranu. (Al-Jazeera Balkans, Inicijativa za pomoć izbjeglim Rohinjama i okolišu)
Zaključak
Najvažniji čovjekov predmet proučavanja jeste vjerovanje u Uzvišenog Allaha. Spoznaja Njegove veličine i moći dovodi ga do toga da zajedno sa pticama, biljkama i čitavim univerzumom bude u skladu i harmoniji koju je Uzvišeni postavio. Odgovornost koju čovjek ima treba da ga usmjeri ka očuvanju i unapređivanju prirode. Ako bude imao namjeru Allahovo zadovoljstvo, bit će nagrađen za pokupljene otpatke, reciklirano smeće, edukaciju o ekološkim problemima i sličnim pitanjima. Bude li remetio red i harmoniju u savršeno stvorenom svijetu, očekuju ga kazne i ekološke katastrofe.