Vjerovanje u Allahove knjige

Jedan od temelja islamskog vjerovanja jeste nepokolebljivo vjerovanje u objave i poslanice koje je Uzvišeni Allah objavio Svojim robovima putem poslanika i vjerovjesnika.

Uzvišeni Allah objavio je knjige kako ljudi na Sudnjem danu ne bi imali nikakvo opravdanje za eventualno nevjerstvo na dunjaluku i kako bi one bile jasan putokaz onima koji žele krenuti Pravim putem. (Dr. Muhammed Jusri, Sažeti prikaz islamskog vjerovanja)

Vjerovanje u Allahove knjige predstavlja čvrsto ubjeđenje da je Uzvišeni Allah slao knjige (objave) koje su ljudima prenosili Božiji poslanici. (Sejjid Sabik, El-Akaid el-islamijje)

Uzvišeni je Allah Svojim vjerovjesnicima slao objavu, u vidu ispisanih ploča ili usmenih poruka koje bi im prenio melek, ili direktnim putem, obraćajući im se izravno iza zastora. Sve spomenuto se, bez ikakve sumnje, smatra Allahovim govorom, bez obzira na to da li se to što je objavljeno zvalo suhufima – listovima ili kitabima – knjigama.

Šta se misli pod pojmom knjige

Pod knjigama (arap. kutub, jednina kitab) misli se na knjige (objave) koje je Uzvišeni Allah objavio poslanicima iz milosti prema Svojim stvorenjima i kao uputu pomoću koje će postići sreću na ovom i budućem svijetu. (Muhammed b. Salih Usejmin, Muhtesaru šerhi usuli iman)

Knjige je Uzvišeni Allah objavio Svojim poslanicima kao milost i uputu stvorenjima da bi postigli sreću na dunjaluku i na ahiretu, i kako bi im one bile vodilje u svakom dobru i blagostanju i sreći i na dunjaluku i na ahiretu, i obasjale im sve puteve u životu. Uzvišeni je objavljivao knjige da bi bile svjetlost koja će oživjeti njihove duše i očistiti ih. Neke od tih knjiga Uzvišeni je Allah spomenuo u Kur’anu, dok druge nije.

Uzvišeni Allah obavijestio nas je u Kur’anu da je Svojim poslanicima objavio sljedeće knjige:

• Tevrat, koji je objavio Musau, alejhis-selam. Uzvišeni Allah kaže: “I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima” (El-Kasas, 43). Buhari i Muslim bilježe hadis o zagovorništvu u kojem se navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Otiđite vi Musau, robu s kojim je Allah razgovarao i Tevrat mu dao.”

• Indžil, koji je objavio Isau, alejhis-selam. Uzvišeni Allah kaže: “Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat, prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kojem je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kojem je također bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali.” (El-Maida, 46)

• Zebur, koji je objavio Davudu, alejhis-selam. Uzvišeni Allah kaže: “A Davudu smo dali Zebur.” (En-Nisa, 163)

• Suhufi (listovi) Ibrahimovi i Musaovi spomenuti su na dva mjesta u Allahovoj Knjizi. Ti listovi su izgubljeni i o njima se ne zna ništa osim onoga što je spomenuto u Kur’anu i sunnetu. Prvi put su spomenuti u suri En-Nedžm, u riječima Uzvišenog Allaha: “Zar on nije obaviješten o onome što se nalazi u listovima Musaovim i Ibrahimovim – koji je obaveze potpuno ispunjavao da ni jedan grješnik tuđe grijehe neće nositi” (En-Nedžm, 36–38).

Kur’an uzvišeni

Kur’an je Allahova knjiga koju je objavio našem vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i to je posljednja objavljena Allahova knjiga koja je najpotpunija i najčasnija.

Kur’an je derogirao sve knjige koje su objavljene prije njega i njegov poziv upućen je svim ljudima i džinima. Uzvišeni Allah kaže: “A tebi objavljujemo Knjigu, s Istinom, da potvrdi knjige, prije objavljene i da nad njima bdi” (El-Maida, 48). Riječi u ajetu “i da nad njima bdi” podrazumijevaju “da bude svjedok za knjige koje su mu prethodile i da donese sud”.

Uzvišeni kaže: “Reci: ‘Ko je po svjedočenju najveći?’ – i odgovori: ‘Allah, On će između mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur’an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre opominjem!’” (El-En’am, 19)

Kur’an ima brojna imena, a najpoznatija su: Kur’an, Furkan, Kitab, Tenzil i Zikr.

Status vjerovanja u knjige

Vjerovanje u Allahove knjige, koje je objavio Svojim poslanicima, jedan je od ruknova imana. To je jedan od velikih temelja vjere, tako da bez njega vjera nije upotpunjena.

Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegovog i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje i u knjige koje je objavio prije. A onaj koji ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove i u poslanike Njegove, i u onaj svijet – daleko je zalutao.” (En-Nisa, 136)

Uzvišeni Allah naredio je Svojim robovima da vjeruju u Allaha, Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i da vjeruju u knjigu koju je objavio Svom Poslaniku, a to je Kur’an, i da vjeruju u sve prethodne objavljene knjige: Tevrat, Indžil, Zebur i Suhufe. Na kraju ajeta Uzvišeni je Allah pojasnio da, ako neko ne bude vjerovao u jedan od ruknova imana, pa, između ostalog, i u rukn vjerovanja u Allahove knjige, da je zaista daleko zalutao.

Obaveze prema Kur’anu

Obaveze svakog muslimana prema Kur’anu su:

• da zna da nije dovoljno samo vjerovati u sadržaj Kur’ana, nego da treba postupati u skladu sa njegovim propisima;

• da vjeruje da su u Kur’anu sadržane sve prijašnje knjige;

• da zna da je jedino Kur’an do danas očuvan u originalnoj formi, jer je očuvanje njegove originalnosti Allah preuzeo na Sebe;

• da zna da je Kur’an derogirao sve knjige prije njega. (Dr. Sulejman Topoljak, Osnovi islamskog vjerovanja)

Kur’an je sav Allahov govor i u njemu nije došlo do miješanja govora čovjeka sa Božanskim govorom, čak ni od najbližeg Allahovog roba, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje je postojala mogućnost da se njegovi hadisi pomiješaju sa kur’anskim ajetima. (Ebu A’la el-Mevdudi, Mebadiul-islami)

Četiri su temelja vjerovanja u Allahove knjige

• Vjerovanje da ih je zaista Allah objavio.

• Posebno vjerovanje u Knjige čija imena znamo, poput Kur’ana, koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem; Tevrata, koji je objavljen Musau, alejhis-selam; Indžila, objavljenog Isau, alejhis-selam; Zebura, koji je Allah objavio Davudu, alejhis-selam; i općenito vjerovanje u knjige čija imena ne znamo.

• Vjerovanje u ono što je u njima kazano ako se potvrdi ispravnost toga, poput vjerovanja u sve ono što je kazano u Kur’anu, kao i vjerovanje u ono što nije iskrivljeno od prijašnjih knjiga.

• Postupanje po onome što je u njima kazano, ako nije derogirano, te prihvatanje i zadovoljstvo sa onim što je u njima spomenuto bez obzira na to da li razumjeli mudrost toga ili ne. (Dr. Mešail Rašid ed-Debbas, Korisna predavanja iz islamskog vjerovanja)

Cilj objavljivanja knjiga

Sve nebeske knjige objavljene su s jednim autentičnim ciljem i s jednom namjerom: da bi bile putokaz ljudima koji žive na ovom svijetu. One su istinske vodilje koje će ljude kroz život voditi svojim učenjem, savjetima i uputama. Objavljene su kako bi bile duh života i svjetlost koja oživljava ljudske duše i osvjetljava ih, otklanjajući tamu i iz duše i iz života.

Vrijeme objavljivanja knjiga

Opće poslanice i posebne poslanice

Prethodne nebeske objave objavljene su pojedinim narodima, ali posljednja objava koja je poslana putem posljednjeg vjerovjesnika i poslanika je opća objava svim ljudima. To znači da se ova poslanica mora odlikovati nad prethodnim objavama i tako što će odgovarati svim vremenima i prostorima. Uzvišeni Allah i učinio ju je takvom, a Svom Poslaniku pred smrt je objavio: “Danas sam vam usavršio vašu vjeru i upotpunio prema vama Svoju blagodat izvršio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera” (El-Maida, 3). (Dr. Omer Sulejman el-Eškar, Poslanici i objave)

Povezanost Objave i razuma

Samo ukoliko se spoje Objava i razum, može se doći do stvarne slike šerijata.

Niti Objava koristi onome ko nema razuma, niti razum koristi onome ko se ne oslanja na Objavu. Ukoliko jedno od toga ne postoji, nemoguće je doći do istine. Ukoliko se desi da među razumom i Objavom postoji prividna kontradikcija, u tom slučaju daje se prednost Objavi, a razlog za to jeste što je Objava zasnovana na sveobuhvatnom znanju Tvorca, dok se razum oslanja na nepotpuno znanje stvorenja.

Razum je kao pogled, a Objava je poput svjetlosti. Onaj koji gleda po tamnoj noći oslanjajući se na svoj vid neće se tim pogledom okoristiti, kao što se ni onaj ko se oslanja na razum neće okoristiti ukoliko se ne koristi Objavom. Oko vidi srazmjerno količini svjetlosti, a i razum se prosvjetljava srazmjerno količini Objave na koju se oslanja. Kada se spoji potpunost razuma i savršenstvo Objave, dolazi se do potpune upute i prosvijetljenosti.

Uzvišeni Allah kaže: “Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi?” (El-En’am, 122). (Abdulaziz b. Merzuk et-Tarifi, Poslanica islamskog vjerovanja stanovnicima Šama)

Plodovi vjerovanja u Allahove knjige

Vjerovanje u knjige ima brojne plodove, od kojih ćemo navesti sljedeće:

• Znanje o pažnji Uzvišenog Allaha prema Njegovim robovima i potpunosti Njegove milosti kada je svakom narodu poslao knjigu pomoću koje ih izvodi na Pravi put i osigurava mu sreću na dunjaluku i ahiretu.

• Znanje o mudrosti Uzvišenog Allaha u Njegovim propisima i šerijatu (zakoniku), jer je svakom narodu propisao ono što odgovara njihovom stanju i što se slaže sa njihovim ličnostima, kao što je Uzvišeni rekao: “Svima vama smo zakon i pravac propisali” (El-Maida, 48).

• Zahvala Uzvišenom Allahu na blagodati objave tih knjiga, jer te knjige su svjetlo i uputa na dunjaluku i ahiretu, i zato smo dužni zahvaljivati Uzvišenom Allahu na toj velikoj blagodati. (Dr. Abdulaziz b. Muhammed Alu Abdullatif, Tevhid za omladinu i početnike)