Pokornost ili ibadet za održavanje života srca potrebna je isto koliko hrana i piće za održavanje života tijela, a nepokornost je otrov koji srce neminovno vodi ka duhovnoj smrti. Kao što čovjek za održavanje života svoga tijela svakodnevno, u određenim razmacima mora da uzima hranu, isto tako mora da hrani i svoje srce.
Ako čovjek greškom uzme pokvarenu ili zatrovanu hranu, mora da je što prije povrati i da tijelo oslobodi od pokvarene hrane i štetnih otrova. Međutim, zdravlje čovjekovog srca preče je i od zdravlja njegovog tijela, jer od toga mu zavisi sreća i na ovom i na budućem svijetu. Zato je neko od čestitih predaka rekao: "Kakva li čuda da ljudi oplakuju onoga čije je tijelo umrlo, a ne oplakuju onoga kome je umrlo srce, a smrt srca teža je nego smrt tijela!"