U ovom broju počinjemo ciklus tekstova o ljudskim pravima i odlučili smo da prvi tekst bude posvećen dr. Muameru Zukorliću, rahmetullahi alejhi, koji je nedavno preselio na ahiret. Akademik Zukorlić jedan je od svijetlih primjera kako se bori za ljudska prava i slobodu.
Također, ovo je rad koji se odnosi na neke najznačajnije segmente djelovanja muftije Zukorlića što može i da bude plod subjektivnih opažanja. U sadržaju ispod podnaslova istakli smo neka razmišljanja i promatranja muftije, negdje smo ga doslovno citirali, negdje parafrazirali, a negdje smo na tragu njegovog nauka donijeli sopstvene zaključke. Za cjelovitiju sliku potrebno je više tinte i hartije. Također, dodavali smo i neke sopstvene uvode i zaključke koji se oslanjaju na misao muftije Zukorlića.
Izvor slobode i ljudskih prava
Muftija Muamer Zukorlić pripadao je muslimanskim intelektualcima koji su znali poredati izvore prava i sloboda po njihovoj važnosti. Međutim, u odnosu na ostale, muftija se isticao elokventnošću i načinom prezentiranja tih izvora. Smatrao je da su Kur'an i sunnet glavni izvori ljudskih prava po kojima se čovjek mora vladati. Znao je na svakom mjestu, bez diskriminacije drugih i uz potpuno uvažavanje sagovornika, da elaborira svoju misao. Jednako je to dobro prezentirao i pred muslimanima i nemuslimanima. Muslimane je svojim riječima, napojenima sa Izvora, motivirao da ustraju na Istini, a kod nemuslimana je izazivao poštovanje i stekao povjerenje.
Fascinantno je kako muftija upoređuje zašadnjačke (demokratske) izvore slobode i ljudskih prava i šerijata. Na jednom od svojih izlaganja postavljao je sljedeća pitanja i na njih dao odgovore, a upravo oni oslikavaju suštinsku razliku između ova dva sistema. "Kakvi su to zakoni koji se usvajaju svaki dan? (...) Zašto se zakoni non-stop mijenjaju? Zato što ne valjaju. Zašto ne valjaju? Zato što ih donosi čovjek. Da li čovjek može donijeti dobre zakone? Nikada! Nikada! Čovjek može samo da formuliše zakonska rješenja u okviru Božijih zakona." "Zašto se mijenjaju zakoni -- drugi razlog? Zato što se mijenjaju vlasti. Kakve to veze ima? Pa svaka vlast donosi zakone na sliku svoju, tačnije na interese svoje. Čovjek je slab prema sebi i navija za sebe. Najpošteniji, najbolji i najumniji, i on navija za sebe, samo je pitanje koliko i da li to navijanje kontroliše većim ili višim vrijednostima." Potom se muftija osvrće na izvornik zakona u islamskoj i zapadnoj percepciji. Stvoritelj je znao slabost čovjeka i dao mu da uređuje zakone, ali unutar Njegovih principa. Bog je izvor suvereniteta, a čovjek je zastupnik Božiji na Zemlji, dok je u zapadnoj civilizaciji čovjek izvor suvereniteta i to je dovelo do kolapsa u vrijednosnom sistemu. Čovjek se čak usudio i da mijenja moralne vrijednosti i tako nešto što je oduvijek bilo nemoralno sada postaje moralno.
Zapadna percepcija sloboda ogleda se u snazi rušenja granica, što više pomjerite granice, ostvarili ste više sloboda. A, kada se unište sve granice, dolazi do nereda. U islamu sloboda počinje od postavljenih granica.
Zatim je spomenuo filozofa Nietzschea (Ničea) i njegovo traganje za odgovorima na pitanje o "odsutnosti" Boga iz društva, da bi na kraju završio u ludnici. Uspješno je izvršio dijagnozu za tadašnje probleme, ali nije uspio da ponudi lijek, jer nije bio upućen da odgovore traži u Objavi.
Odgoj i obrazovanje
Na političnoj sceni, kao aktivan političar, dr. Zukorlić ostao je upamćen kao neko ko se borio i zalagao za porodične vrijednosti i za obrazovanje svih građana bez obzira na vjeru i naciju.
Povratkom sa studija, muftija Zukorlić postepeno je počeo da gradi infrastrukturu u kojoj će se bošnjačko-muslimansko stanovništvo odgajati i obrazovati. Od vrtića do doktorata. Ima ljudi koji ostave trag iza sebe tako što nešto uvakufe bili tu prisutni ili ne, tako što sagrade određene institucije i slično. Međutim, muftija Zukorlić svojom pojavnošću i svojom ličnošću "tjerao" je ljude da djeluju po islamskim standardima. Oslobodio je muslimanski identitet koji je dugo bio pod stegom bezvjerništva i uspješno prelomio taj prijelaz iz socijalizma u demokratski način života. A nove generacije počele su da stasavaju prepoznajući islam kao svoj glavni identitet i kao princip života. U tim institucijama, pored obrazovanja, nudilo se i vaspitanje, jer islamsko je znanje vezano za primjenu: izostane li primjena, ono gubi smisao.
"U fazi podizanja i vaspitavanja djece nemojte ih ostaviti bez dvije stvari: bez vjerskog odgoja i bez obrazovanja, škole. Ako im pružite vjerski odgoj, oni vas neće obrukati jer će biti dobri i plemeniti ljudi. Ali, ako ih ostavite bez škole i bez znanja, oni neće biti slobodni ljudi. Oni će uvijek biti nečije sredstvo i nečiji robovi. Jer, ljudima se vlada dok su u neznanju."
Prava žena
Sve prisutniji feministički pokreti nastoje da ženu u potpunosti izjednače sa muškarcem. Ako obrnemo stvari i kažemo da bismo se mi muškarci željeli izjednačiti sa ženama, to bi bilo nerealno. Želimo da rađamo, da nas djeca vole više nego majke, da ne moramo raditi i da su žene dužne da nas izdržavaju -- apsolutno ne bi imalo smisla. Tako stvari posložimo i sa ženama, nismo u istim dimenzijama da se izjednačavamo jedni s drugima. Allah je muškarce odlikovao u nekim segmentima i time što im je dao određene privilegije dao im je i obaveze u tom domenu, a isto to odnosi se i na žene.
Zbog olakšanog manipulisanja pravima žena, zasnovanog na emocijama, uspostavila se iskrivljena slika o pravima žena u islamu. Nijedan sistem ne tretira prava žene bolje od islamskog sistema. Tek u drugoj polovini 20. stoljeća žene su dobile mogućnost da nasljeđuju, dok je ženi unutar islama precizirano Kur'anom, koji je objavljen prije 1400 godina, koliko imovine nasljeđuje. Naredba ikre odnosi se podjednako i na muškarce i na žene. Savremeni principi slobode ženu tretiraju kao roblje. Žena je komercijalizirana.
Muftija je posebno isticao status majke, koja nema alternativu, i njenu ulogu u odgoju budućih generacija, istakavši da je majka stub porodice, a zdrava porodica je stub društva. Žena koja nije spremna da bude majka, nije spremna ni da bude dobra žena. Rađanje djece omogućava ženi da se regeneriše i daje posebne čari braku. Od zanimljivih pravila koje je muftija istakao jesu:
"Žena treba da rodi petero djece između dvadesete i tridesete godine života, a onda poslije može da gradi karijeru."
"Dokle vam god dijete kmeči u kući, vi ste mladi."
"Kad je najbolje da se ženite i udajete? ODMAH!"
Danas porodica više nije prva na listi prioriteta, u današnjem vremenu živi se za trenutak. Muškarac ne preuzima odgovornost da bude glava porodice i da obezbijedi egistencijale potrebe za porodicu. Snaga muškarca u porodici odnosi se na zaštitu porodice, a ne na sprovođenje sile nad porodicom. Kada se u zapadnjačkoj misli govori o slobodi žene, to podrazumijeva da ona bude slobodna da radi šta hoće, da se skida dokle hoće, a zapravo je robinja u očima posmatrača. Islam istinski oslobađa ženu i osigurava joj sva prava, propisuje da se pokrije i da postane robinja Gospodaru, čije će zadovoljstvo tražiti, što je krajnja intencija postojanja na ovom svijetu.
Borba za islam i Bošnjake
Njegova borba za Bošnjake temeljila se na zdravim osnovama. Nije prihvatao jedinstvo Bošnjaka pod svaku cijenu, nije htio da sarađuje sa dvjema najvećim političkim figurama (strankama) samo zato što su Bošnjaci. Princip pravde i istine bio mu je veći od toga. Smatrao je da će biti uspješno društvo koje je izgrađeno na moralnim osnovama, koje ima svoj sopstveni identitet zbog kojeg će ga i poštovati ostali narodi, i koje nema vezu sa kriminalom. Narod ne smije da prihvati političare koji će se ponašati na način "ako nam (Beograde) date fotelju -- dobri ste, mi ćemo se poklopiti i šutjeti, ali ako nam ne date fotelju, vi radite protiv interesa Bošnjaka". On je bio iznad fotelje, iznad povlastica i iznad toga da se narod zadovolji time da ima šta da jede i pije i da ga niko ne napada.
Bosnu i Hercegovinu smatrao je matičnom državom Bošnjaka. Mešihat Islamske zajednice u Sandžaku čvrsto je vezao za Rijaset Islamske zajednice u BiH, a oštro se protivio i često osvrtao na paralelno osnovanu islamsku zajednicu u Beogradu. Njegova borba za islam vezana je za osnivanje i afirmisanje islamskih institucija, škola, džamija i ostalih vakufa.
Ekološka prava
Kao zaljubljenik u ekologiju morao sam dodati poglavlje koje se dotiče ekoloških i ljudskih prava. Objašnjavajući nemoralnost, kriminal, uništavanje ekoloških resursa, muftija Zukorlić više je puta navodio primjer životinja. Smatrao je da ljudi, posebno oni niskog morala, mogu da mnogo toga nauče od životinja. Određene koleracije i prirodni ambijent čovjekovog života na Zemlji, uspoređujući ga sa odnosom životinja prema prirodi, prikazao je u tekstu: "Tevhid, ibadet i šerijat kao prirodni čovjekov ambijent" objavljen u Islamskoj misli, naučnom časopisu Fakulteta za islamske studije u Novom Pazaru. Izdvajamo jedan od citata: "Životinja je, u odnosu na čovjeka, niža vrsta, biće koje nema razuma, a to znači da nema ni odgovornosti. Ona za razliku od čovjeka nema kapacitete razuma, niti inteligencije, kao ni druge mogućnosti koje su čovjeku podarene. Međutim, ako promatramo odnos životinje i prirode, nećemo naći primjer poremećenosti tih korelacija. Ne postoji slučaj gdje je životinja napravila ekološku katastrofu."
Spona pravilnog usmjerenja prema prirodi sadržana je u konceptu znanja koje se izučava u ime Boga: "Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: 'Uči!' Kako? 'U ime tvog Gospodara.' Uči, otkrivaj, pravi izume, inovacije, idi u najdublje sfere nuake, ali ne zaboravi da ti bude u ime tvog Gospodara. U protivnom, dobit ćeš atomsku bombu koja će ti se nadviti nad glavom, dobit ćeš trovanje atmosfere, probit ćeš ozonski omotač, izazvat ćeš razne druge katastrofe, vještačke cunamije, koji će i tebe uništiti zato što si bez svijesti o Gospodaru." (Muamer Zukorlić, Izolacija kriminala: temelj opstanka zajednice -- iz izlaganja muftije u Velikoj sali u Mešihatu Islamske zajednice u Novom Pazaru)
Zašto je muftija toliko posebna ličnost?
Svakako da je sve na ovom svijetu Allahovo davanje, međutim u svemu tome Uzvišeni Allah postavi određene uzroke koji dovode do (ne)uspjeha. Ako pogledamo ličnost Muamera Zukorlića, možemo izdvojiti tri ključne stvari: način odrastanja i studiranja, posvećenost metodologiji islamskog prava i oslonac na Uzvišenog Allaha. Fascinantnu životnu priču muftija Muamer Zukorlić predstavio je u jednoj od emisija i objasnio svoj način odrastanja, fizičku disciplinu, odrastanje u vjerskom ambijentu, zatim stalni otpor prema negativnostima u društvu od osnovne škole pa do interventnog napuštanja fakulteta u Sarajevu i odlazak u "avanturu" na studije izvan svoje domovine. Nije htio da gubi vrijeme na nešto što mu se ne sviđa.
Ponekad bih sebi postavio pitanje kako je moguće da na takav način izlaže problematiku, iznalazi rješenja, daje precizne i jasne odgovore, i kada sam čuo da je studirao metodologiju islamskog prava (usuli-fikh), mnogo toga mi je postalo jasno. Mi danas naša pitanja gradimo na principu koliko se u njima razlikujemo i naglašavamo to. Muftija je ljude okupljao oko jednog cilja -- uzdizanja Allahove riječi, a onda bi pojedincima prepuštao da se unutar svoje različitosti oslobode i djeluju u tom pravcu i nije ih ograničavao.
Kada je riječ o osloncu na Uzvišenog Allaha, često je ukazivao na važnost te vrline i druge je podsticao da se ukrase tevekulom. Sada su već i poznate njegove riječi: "Za stotinu godina nikome neće biti važno da li smo živjeli dvadeset ili osamdeset godina. Neke od nas spominjat će po dobru, a nekima će se ime zaboraviti. Ali, najvažnije od svega jeste da svi idemo pred Gospodara sami, sa svojim djelima." Molim Allaha da se ove muftijine riječi duboko urežu u našim srcima!