Čovjek je društveno biće, tako kažu društvene nauke. Islam nas je naučio da je Adem, alejhis-selam, tražio sebi društvo i u Džennetu. Dobrovoljna djela od kojih korist imaju drugi ljudi i zajednica vrednija su od onih od kojih ima korist samo onaj ko ih čini. Neki ibadeti su vredniji ako se obave u džematu, poput namaza, dok neki ibadeti nisu ispravni osim u džematu, poput džuma-namaza. Jedna od koristi zajedničkih ibadeta jeste približavanje ljudskih srca, dnevni namazi okupljaju komšiluk oko džamije, džuma-namaz malo širi krug ljudi, a hadž je godišnja skupština muslimana. Sve navedeno čini muslimana dijelom njegove društvene zajednice.
I pored ovakvih jasnih smjernica, počesto se javi potreba da se govori na temu društvenog aktivizma. Iako je sam govor o ovome jedna od uobičajenih stvari iz naše svakodnevnice, nekada se i sam govornik ili predavač nađe u nedoumici kako da tako jednostavne stvari prezentira da izgledaju mnogo ozbiljnije. Mi pripadamo ummetu kojem će svaki trud biti višestruko nagrađen od Uzvišenog Allaha. Musliman se odgaja tako da ne smije tek tako puštati “vozove dobra” da prolaze pored njega, a da on u tome nema nikakvog udjela.
Mi smo ummet kojem je rečeno: “Tog Dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova: onaj ko bude uradio koliko trun dobra, vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla, vidjet će ga” (Ez-Zilzal, 6–8); “I reci: ‘Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.’” (Et-Tevba, 105)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Tako mi Allaha, da Allah tvojim posredstvom uputi jednog čovjeka bolje ti je nego da posjeduješ crvene deve.“ (Muttefekun alejhi)
I još je mnogo drugih dokaza koji upućuju na važnost i veličinu društvenog aktivizma, podsjećajući muslimanski ummet da su to prilike koje ne treba propustiti.
Na to se ukazuje i u Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Moj ummet je poput rodne kiše, ne zna se je li bolji njen početak ili njen kraj.” (Tirmizi)
Pored ovih dokaza, postoje i oni koji govore o važnosti vremena:
“Tako mi vremena – čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”
(El-Asr, 1–3)Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Na Sudnjem danu čovjekova stopala neće se pomjeriti sve dok ne bude pitan za četvero: o životu – u čemu ga je potrošio, o mladosti – u šta ju je iskoristio, o imetku – kako ga je zaradio i u šta ga je potrošio, i o znanju – kako je sa njim postupao." (Munziri, vjerodostojan)
“Iskoristi pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.” (Munziri, vjerodostojan)
Muslimani širom svijeta pripadaju ummetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a to znači da su njegovi sljedbenici. Pitanje koje možemo postaviti sebi jeste: Šta znači biti sljedbenik Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?
Ako znamo da je upravo on bio primjer društveno aktivne osobe i da je tako odgajao ashabe, zašto ga ne slijedimo u tome? Da li je naše slijeđenje djelimično ili potpuno? Da li mi sebi odabiremo šta ćemo da slijedimo, a šta nećemo?
Islam uvijek motivira muslimana da bude u pročelju, da bismo se takmičili u dobru:
“Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost i Džennet...”
(El-Hadid, 21);“i oni prvi – uvijek prvi!”
(El-Vakia, 10).Društveni aktivizam nudi nam priliku da ubiremo dobra djela i nakon smrti. Naš rad može biti uzrokom nečijeg pokajanja, pa tako sve dok ta osoba čini dobra djela i ibadete, i nama se pišu dobra djela. Ta ista osoba ili više njih može da utječe i na druge i tako se lanac dobrih djela ne prekida. Nešto što uradimo, neki projekat koji je na internetu, može da traje godinama i godinama i da ljudi imaju korist od toga, a da mi budemo dio ekipe koja ubire te plodove. Sam doseg tog dobra mi nikada nećemo znati. Neki će nam ljudi priznati da su se okoristili od našeg projekta, a velika je većina onih koji nam neće reći ili neće imati priliku da nam kažu.
Ebu Katada, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najveći kradljivac je onaj koji krade od svog namaza.” Neko upita: “O Allahov Poslaniče, kako je moguće da neko krade od svoga namaza?”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Ne upotpunjavajući propisno rukū i sedždu.” (Bilježe Ahmed i Hakim, vjerodostojan)
A možemo reći da je najveći škrtica onaj koji škrtari prema sebi time što ne čini dobra djela i propušta prilike da učini dobro djelo.
“Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete...”
(Alu Imran, 110)Prva osobina ovog ummet spomenuta u ajetu jeste naređivanje dobra i odvraćanje do zla, a to je upravo ono što možemo da činimo društveno se aktivirajući.
Svaki dan je nova prilika da uradimo neko dobro. Da li ćemo doživjeti drugu priliku, to samo Gospodar naš zna.