Muslimani u Liberiji

Tema Islamski atlasČitanje 11 minuta

Davne 1993. bili smo u izbjeglištvu u Holandiji i u prvom azilantskom centru u koji smo došli veoma brzo smo se sprijateljili sa Ibrahimom koji je dolazio iz Liberije. Mnogo nam je bio drag i bili smo zapanjeni njegovom blagom naravi i lijepim ponašanjem. Mi dotad nismo nešto mnogo znali o toj zemlji i muslimanima u njoj, a velika je vjerovatnoća da ni on nije mnogo znao o Bosni i Hercegovini i muslimanima u njoj. Na svijetu ima zemalja koje su male, nemaju mnogobrojnu populaciju, kao naprimjer Indonezija ili Pakistan ili Egipat, ali nisu nimalo manje interesantne. Naprotiv, baš i o ovim malim zemljama bitno je govoriti kako bi šire mase došle do saznanja o muslimanima u njima, i kako bi islamski ummet bio jači i više jedinstven, važno je da jedni za druge znamo. To posebno prijateljstvo sa Ibrahimom podstaklo je autora da izabere Liberiju za ovaj tekst za rubriku “Islamski atlas”.


Zemljopis i demografija

Liberija, ili zvanično Republika Liberija, je država na zapadnoj obali Afrike, koju su osnovali bivši robovi koji su se vratili iz SAD-a. Liberija je jedna od najsiromašnijih država na svijetu. Glavni grad je Monrovia i u njemu živi oko milion stanovnika. Zvanični jezik je engleski. Država graniči sa Obalom Slonovače, Gvinejom i Sierra Leone. Površina ove zemlje je 111.369 km². Zemlja ima šesnaest različitih etničkih grupa, što je bilo od utjecaja na razne sukobe, kao što ćemo dalje u tekstu moći pročitati.

Država ima rudnike željeza, dijamanta i zlata i ima velike šume. Mnogi trgovački brodovi registrovani su u Liberiji kako bi strane firme izbjegle veće poreze tako da Liberija na papiru ima najveću trgovačku flotu brodova na svijetu. U ovoj zemlji se proizvodi mnogo sirovine za gumu, ali to kontroliraju kompanije iz SAD-a, dok ribolov kontroliraju pretežno evropske zemlje.

Klima je tropska s velikim temperaturama i mnogo vlage u zraku i padavina. Zime su suhe sa visokim temperaturama danju i hladnim noćima. Ljeti mnogo pada kiša. Sa više od 4.560 mm padavina godišnje, Monrovio je najvlažniji glavni grad na planeti. Mnogo ima erozije i mnogo se sijeku šume. Voda kod obale je zagađena zbog nafte i neprerađenih voda iz kanalizacije.

Opis demografske slike u Liberiji prenosimo iz Svjetskog almanaha demografske istorije muslimana: “Nešto zvanične statistike o vjerskoj strukturi stanovništva na nivou države imamo iz rezultata popisa 1984. i 2008. godine. Prema popisu iz 1984. godine, udio muslimana u stanovništvu ove zemlje je iznosio 13,84% (290.865 op. aut.) da bi do 2008. spao na 12,2% (424.146 op. aut.). Pad udjela muslimana u populaciji Liberije uzrokovala su ratna dejstva između 1989. i 2006. godine. Muslimani su bili glavni akteri u ovim sukobima. Koliko ih ima među 350.000 žrtava koje su izgubile život od 1989. godine, i dalje nije poznato. Veliki dio muslimana prebjegao je u susjedne zemlje, ali se mnogi polako vraćaju na svoja ognjišta.

RELIGIJA

POPIS 1984.

POPIS 2008.

HRIŠĆANI

1.422.751

2.975.675

MUSLIMANI

290.828

424.685

TRADICIONALNO

388.049

20.134

OSTALI

5.426

BEZ RELIGIJE

50.688

UKUPNO

2.101.628

3.476.608

Procjene vezane za udio muslimana u stanovništvu ove zemlje generalno su nešto jače nego kako se prikazuje u zvaničnim statistikama. Uglavnom kreće se između 13% do 16%. U mnogim ozbiljnim resursima broj muslimana u Liberiji se procjenjuje na 20%. Informacije koje govore o 30%, pa čak 50% muslimana u stanovništvu ove zemlje potpuno su neutemeljene i potječu iz islamskih izvora.”

Procjenjuje se da je broj stanovnika 2017. godine iznosio 4.689.021. (CIA Factbook)

Povijest

U kolonijalnom vremenu većinski dio obale današnje Liberije zvao se Obala Bibera. Liberija je druga država koju su osnovali Afrikanci, koji su se vratili iz Novog svijeta nakon ropstva. Na sličan je način nastala i susjedna Sierra Leone. Godine 1847. Liberija je postala prva afrička republika sa ustavom koji je ličio na ustav SAD-a.

Američki predikant Robert Finley bio je jedan od inicijatora ACS-a (Američka kolonijalizacijska zajednica). To je bio projekat vraćanja crnaca u Afriku. Organizacija je osnovana 1816. godine, a 1820. prvi brod je krenuo u Freetown, glavni grad Sierra Leone. Odavde je brod krenuo prema sjevero-zapadnoj obali današnje Liberije, gdje su izgradili naselje. Dvadeset dva migranta preminula su zbog žutice u roku od tri sedmice, a ostali su se vratili u Freetown.

Unatoč ovom lošem početku, nove grupe su pristizale u zapadnu Afriku i ACS-u je krenulo za rukom da osnuje permanentno naselje na obali, to naselje je nazvano Monrovia, po tadašnjem američkom predsjedniku Jamesu Monroe. Država je nazvana Liberija, naziv potječe od Latinske riječi “liber”, što znači slobodno. Tako je 1820. godine nastalo afro-američko društvo na obali zapadne Afrike. U početku uprava je bila u rukama bijelih Amerikanaca koji su se postepeno povlačili i prepuštali upravu. 26. jula 1847. imigranti su izdali proglas o nezavisnosti i ustavu, i tako je nastala nezavisna Republika Liberija.

Nova država Liberija nije baš bila primjer onog na šta upućuje njeno ime, imigranti su ljude koji su već dugo živjeli na tom području smatrali drugorazrednim građanima, iako su imigrantima ukazali dobrodošlicu i pomogli im da osnuju naselja. Žene su 1951. dobile pravo glasa na izborima. Politički odnosi bili su veoma čudni. Visoko obrazovani imigranti, koji su nerijetko bili i članovi jedne masonske lože, vladali su tom nerazvijenom afričkom zemljom i zbog svog obrazovanja i shvatanja bili su izolovani od stanovništva. William Tubman je 1944. godine postao predsjednik i to je ostao do svoje smrti 1971. Dok je došao na tu poziciju, proglasio je rat nacističkoj Njemačkoj i s tim je Liberija postala baza za Saveznike. Na taj način izgradio je dobre odnose sa Amerikancima i strani investitori su počeli dolaziti. Njegov nasljednik William Tolbert nije mogao da na isti način čvrsto vlada i odmah je bilo mnogo otpora njegovoj vladavini i socijalna i ekonomska situacija još se više pogoršala.

Godine 1980. došlo je do državnog udara pod vođstvom Samuela Doe koji je suspendovao ustav. Nakon toga ekonomija je doživjela totalni krah i zemlju su zadesili razni oblici nasilja. Godine 1989. ponovo je došlo do nasilnog državnog udara nakon kojeg je Charles Taylor došao na vlast i započeo liberijski građanski rat. Mirovna misija nekih afričkih zemalja uspjela je da uspostavi mir u Liberiji. Godine 1997. Taylor je dobio većinsku podršku na izborima, ali mir nije dugo potrajao jer se jedan dio naroda opet pobunio. Ovi nemiri doveli su do Drugog liberijskog građanskog rata 1999.

Početkom 2003. godine ponovo je došlo do ofanzive na glavni grad Monroviju nakon koje su održani mirovni pregovori u Gani. Taylora je zamijenio Moses Zeh Blah. Godine 2006. Ellen Johnson Sirleaf postala je prva predsjednica neke afričke države, a nju je nakon dvanaest godina vladavine zamijenio poznati bivši fudbaler George Weah.

Stanje muslimana u Liberiji

Sunijski malikijski mezheb najviše je proširen, a postoje i male grupe šiija i ahmedija. Muslimani u Liberiji su mnogo bili u kontaktu s drugim religijama i to se jasno odrazilo na njihov liberalni mentalitet. Islam je došao u Liberiju u 16. vijeku nakon pada Carstva Songhai u Maliju. Mlađi Liberijci muslimani, pogotovo u gradovima pored obale, manje su vezani za vjeru, ali ipak je praktikuju svakodnevno. U ruralnim područjima, muslimani su više konzervativni po pitanju oblačenja, namaza i vjerskog obrazovanja. Praktikovanje islama u ovoj zemlji liči mnogo na ono u Senegalu i Gambiji, gdje je zastupljena jaka sufijska orijentacija.

Muslimani slave dva Bajrama u ovoj zemlji i zadnjih godina sve više idu i na hadž. Univerziteti i škole na engleskom i arapskom su ponovo izgrađeni i otvoreni u glavnom gradu Monrovia i u ruralnim mjestima. Islam doživljava uspon u ovoj zemlji nakon građanskog rata. (Olukoju, Ayodeji, Culture and Customs of Liberia)

Posljedica ratnih dejstava u Liberiji bilo je i rušenje vjerskih objekata i škola. I u urbanim i u ruralnim područjima vladine i opozicijske snage uništile su mnoge džamije koje su pripadale muslimanima iz etničkih grupa koje su smatrane kao neprijateljske. Bilo je počinjeno mnogo pokolja blizu džamija ili škola, a jedan od njih je Bakerdu pokolj u jednom distriktu gdje žive pretežno muslimani. Taylerove snage su 12. jula 1990. ubile preko 400 civila, a neki su živi zapaljeni.

Negdje se mogu vidjeti još uvijek uništeni objekti, od kojih su neki pravi dragulji. Sukobi su otjerali mnoge ljude sa svojih ognjišta, i uništeni su mnogi objekti koji su predstavljali izuzetnu islamsku arhitekturu koja ja tu spajala tradicionalni liberijski, zapadnoafrički i arapski dizajn. Zadnjih godina sve više Liberijaca iz dijaspore učestvuju sa lokalnim stanovništvom u rekonstrukciji džamija u raznim gradovima.

Do prvih velikih sukoba došlo je zbog toga što je kršćanska imigrantska američko-liberijska elita, koja je prosječno bila bolje obrazovana i imućnija, dugo držala poluge vlasti i plemena koja su starosjedioci osjećala su se kao drugorazredni građani, iako su im pomogli kad su ti imigranti prvi put došli na tlo današnje Liberije. Ukupno ima šesnaest etničkih grupa, u šest od tih šesnaest etničkih grupa muslimani su većina. Ta elita je znači bila u konfliktu sa mnogim tim etničkim grupama, i kršćanima i muslimanima, tako da je situacija na terenu u ratu bila veoma komplikovana i u prvom liberijskom građanskom ratu muslimani su igrali mnogo manju ulogu u pobuni od kršćanskih pobunjenika protiv vlade. Ovaj rat je trajao skoro osam godina, od 1989. do 1997.

Problemi za muslimane su postali ogromni kad je 1997. Taylor došao na vlast i sprovodio antiislamsku politiku u smislu da je težio da poveća utjecaj kršćanstva pa su se neka muslimanska plemena pobunila. Tad je bilo došlo do drugog liberijskog građanskog rata, koji je trajao od 1999. do 2003. kad je Taylor napustio poziciju predsjednika usljed velikih pritisaka i pregovora. (A. Y. Kallay, Muslims in Liberia)

Procjenjuje se da je u ovim sukobima ubijeno preko 350.000 osoba. Nepoznato je koliko je tačno bilo muslimana među njima. Zadnjih godina nema velikih sukoba i narod se polako oporavlja od dugih ratova. Zbog siromaštva, to ipak ide veoma sporo. Korupcija, slabo zakonodavstvo, iskorištavanje resursa od strane velikih sila, velika nezaposlenost, slab zdravstveni sistem, AIDS, trenutno su velike prepreke za vidljiv napredak u ovoj zemlji.

Nadamo se da će svi narodi u Liberiji imati svoj mir i prosperitet, i da će se jednom osloboditi iskorištavanja raznih svjetskih sila, i da će muslimansko društvo u ovoj zemlji doživjeti procvat u svakom smislu.

Tekst Muslimani u Liberiji je objavljen u broju 90, 17. maj 2019. Permalink

Još tekstova na temu Islamski atlas