Kada bi čovjekova sjenka dostigla dužinu čovjeka, nastupilo bi vrijeme ikindije i Bilalov ezan razlijegao bi se ulicama Medine. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pričekao bi da se ljudi okupe u džamiji i tada bi izašao da im klanja ikindija-namaz. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio je svojim ashabima da između ezana i ikameta, a prije ikindijskog farza, klanjaju četiri rekata dobrovoljnog namaza, riječima: “Smilovao se Allah čovjeku koji klanja četiri rekata prije ikindije.” (Ibn Hibban, Sahih)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo je vodio računa o ikindija-namazu i klanjao bi ga u prvom vremenu. Kada je Ebu Berza es-Sulemi upitan kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavljao propisane namaze, za ikindiju je rekao sljedeće: “Ikindiju bi klanjao tako da bi se neko od nas vratio (iz džamije) svojoj porodici do nakraj Medine, a sunce bi još jako sijalo” (Buhari). Riječi Ebu Berze upućuju na to da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao ikindiju čim bi nastupilo njeno vrijeme i ne bi je odgađao kao što bi to nekada postupao sa jacijom. Što se tiče učenja Kur’ana na ikindijskom farzu, ono je bilo upola kraće nego na podnevskom.
Nakon što bi obavio ikindija-namaz, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nekada bi ashabima nešto govorio. Tako je jednom prilikom upitao ashabe: “Hoćete li da vam nešto kažem ili da šutim?” Ashabi rekoše: “Ukoliko je dobro, reci nam, Allahov Poslaniče, a ukoliko nije, Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju.” Tada im Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Nijedan se musliman neće abdestiti upotpunjujući pritom abdest, a zatim klanjati pet propisanih namaza, a da mu oni neće biti iskup za počinjene grijehe između njih.” (Muslim)
Povremeno obraćanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon ikindije bilo bi kratko, jer je period između ikindije i akšama relativno kratak i nije ih htio zadržavati zbog mogućih obaveza koje ashabi možda nisu stigli da obave. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi odužio vodeći računa o njihovim dnevnim obavezama.
Potom bi se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio svojoj kući i obišao bi svoje supruge, kao što se navodi u hadisu koji bilježi Ebu Davud da je Aiša, radijallahu anha, kazala svom sestriću Urvi b. Zubejru b. Avvamu: “Sestriću moj, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nijednoj od nas, u raspodjeli vremena koje je kod nas provodio, nije davao prednost u odnosu na druge. Malo bi kad prošao dan, a da nas ne bi sve obišao i svakoj se od nas primakao, bez spolnoga odnosa. Kod koje bi taj dan bio na redu, navečer bi sa njom spavao.”
Tako je jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je ušao u svoju kuću, naklanjao dva rekata podnevskog sunneta koji se klanja nakon farza, jer je bio spriječen da ih obavi zbog dolaska delegacije Abdulkajsa. (Buhari)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je devet supruga. Kada bi dijelio noći među njima, ne bi se vraćao prvoj supruzi dok ne bi obišao svih devet. Sve bi se sastajale svake noći u kući one kod koje bi bio te noći. Jedne je noći bio kod Aiše, pa je došla Zejneb i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pružio je ruku prema Zejneb misleći da je to Aiša, a Aiša je kazala: “To je Zejneb.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povukao je ruku, pa su se njih dvije počele prepirati sve glasnije. Proučen je ikamet za namaz, pa je Ebu Bekr prošao i čuo njihove glasove i rekao je: “Izađi na namaz, Allahov Poslaniče, i zatvori im usta prašinom.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je, a Aiša je rekla: “Sada će Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završiti namaz, pa će doći Ebu Bekr i ko zna šta će sa mnom uraditi.” Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio namaz, došao joj je njen otac Ebu Bekr i oštro je ukorio rekavši: “Kako to postupaš!?” (Muslim)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bojao se da ne učini nepravdu nekoj od svojih supruga prilikom raspodjele vremena toliko da bi Allahu upućivao dovu: “Allahu moj! Ovo je moja raspodjela u onome što je u mojoj moći, pa ne kori me zbog onoga što je u Tvojoj, a ne u mojoj moći!” (Ebu Davud, sahih), misleći na ljubav i osjećaj koji su ponekad izraženiji prema nekoj od supruga u odnosu na drugu, a na što čovjek ne može utjecati, jer se to u njemu javlja mimo njegove volje. One koji su bili nepravedni prema svojim suprugama upozoravao je riječima: “Ako čovjek bude imao dvije žene, pa ne bude prema njima pravedno postupao, doći će na Sudnji dan, a jedna strana tijela bit će mu nagnuta.” (Ebu Davud, sahihom ga ocijenio Ibn Kesir)
Period između ikindije i akšama, dok bi bio u kući svoje supruge, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, provodio bi u razgovoru sa svojom porodicom kako to inače dolikuje jednoj muslimanskoj kući koja treba biti ispunjena ljubavlju i poštovanjem. Jednom prilikom, Aiša, radijallahu anha, u razgovoru sa Allahovim Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitala je: “Da li si imao težeg dana od onog na Uhudu?”, a on je odgovorio: “Svašta sam doživio od tvoga naroda, ali najteže mi je palo ono što sam doživio od njih na dan Akabe, kada sam se obratio Ibn Abdujalilu b. Abdukulalu za pomoć i podršku, pa mi nije udovoljio i ispunio ono što sam od njega tražio. Udaljio sam se veoma potišten i nisam se u potpunosti pribrao sve dok ne stigoh u Karnus-Sealib, gdje sam zastao i, podigavši glavu, ugledao oblak koji mi je pravio hladovinu. Na njemu sam ugledao Džibrila, alejhis-selam, koji me pozva i reče mi: ’Uzvišeni Allah čuo je šta ti je rekao tvoj narod i kako su ti uzvratili. On ti šalje Meleka bŕdā da mu narediš što god želiš da uradi s njima.’ Tada me pozvao Melek brda, poselamio me, a zatim rekao: ‘Muhammede, Allah je uistinu čuo šta ti je tvoj narod rekao. Ja sam Melek brda i moj Gospodar poslao me tebi da mi narediš šta želiš da učinim: ako želiš, srušit ću na njih ova dva velika brda .’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ne, jer možda će Allah dati da se u njihovom potomstvu pojave oni koji će samo Njega obožavati i koji Mu neće pripisivati druga.” (Buhari)
Ovaj događaj desio se desete godine nakon početka objave, poslije smrti amidže Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove supruge Hatidže, radijallahu anha. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaputio se u Taif nadajući se podršci stanovnika Taifa, ali su ga oni grubo odbili i on se potišten vraćao u Meku. Dva konaka prije Meke, u mjestu zvanom Karnus-Sealib, Allah mu daje mogućnost uništenja svih Mekelija, ali Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iz milosti prema njima, to odbija i prihvata da i dalje strpljivo podnosi poteškoće.
Aiša, radijallahu anha, supruga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, svaki put kada bi nešto čula što nije dobro razumjela, od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, zatražila da joj to ponovi i pojasni sve dok to ne bi u potpunosti razumjela. Tako ga je jednom prilikom, nakon što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko na Sudnjem danu bude detaljno ispitivan, bit će i kažnjen”, Aiša, radijallahu anha, upitala: “A zar Uzvišeni Allah ne kaže u Kur’anu: ‘Onaj kome knjiga njegova bude data u desnu ruku, lahko će račun položiti’ (El-Inšikak, 7–8)?” “To je, Aiša, izlaganje djela! A onaj ko bude detaljno ispitivan, bit će kažnjen”, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Buhari)
Navedeni hadisi koji govore o načinu na koji je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio razgovor sa svojom porodicom, jasan su dokaz kakav bi jedan musliman trebao biti u svojoj kući, te da među supružnicima ne bi trebalo biti nikakvih tajni i zabranjenih pitanja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, motivirao je svoju porodicu na duboko razmišljanje, ostavljajući prostora za postavljanje pitanja kako vjerskih tako i ličnih.