Odabrana žena Jerusalema
Životna priča Hanadi el-Halvani puna je bola, žrtvovanja i nesigurnosti. Rijetki su bili dani kada bi ušla u džamiju El-Aksa, ljubav njenog života, a da ne bi bila uhapšena ili prisilno udaljena. Već nekoliko godina uobičajeno je da svaki posjetilac blagoslovljene El-Akse sretne mualimu i ženu voditeljicu kružoka znanja u džamiji, Hanadi el-Halvani. Hanadi je u stalnoj pripravnosti na vratima El-Akse ili ulicama koje vode do nje.
Ponekad uči Kur'an ili direktno prenosi ezan iz prostranstva El-Akse ili klanja izvan harema džamije zato što joj je zabranjen ulazak u džamiju. Odgovara nježnim osmijehom onima koji je selame. A iza osmijeha kriju se duga poglavlja bola zbog sedmogodišnjeg prisilnog udaljavanja iz mjesta koje je predmet ljubavi njenog srca, El-Akse, džamije o kojoj ustrajno širi istinu.
Jerusalemka Hanadi el-Halvani rođena je 1980. godine. Odrasla je u četvrti Vadi el-Dževz u kući čiji balkon gleda na Aksu. Od malih nogu vezana je za to mjesto na kojem je vrijeme provodila u društvu svoje nene, na kojem se susretala sa komšijama, na kojem je ibadetila i učestvovala u dječijim igrama. Kad je napunila osam godina, dok je sjedila na balkonu i pjevušila, iznenadio ju je plač njene nene. Na Hanadino pitanje zašto plače, nena je odgovorila: "Nadam se da ću jednog dana čuti kako tvoj predivni glas, dok učiš Kur'an, odjekuje u El-Aksi."
Nenine riječi ostale su duboko urezane u srcu djevojčice. Nije na njih zaboravila ni kada je stasala u djevojku ni kada se udala. Nakon udaje upisala je fakultet na Odsjeku za socijalnu i porodičnu brigu na Otvorenom univerzitetu El-Kuds. Sjećala se neninih riječi i nenine želje da kao mala nauči učiti Kur'an.
Naučni put
Želja je rasla tako da je 2007. godine odlučila da se priključi odsjeku za učenje Kur'ana napamet u džamiji El-Aksa. Tada je bila trudna sa svojim najmlađim sinom Hamzom. Od tada pa do prvih šest mjeseci života njenog sina završila je hifz.
Hanadi o tome kazuje: "Prvu kur'ansku idžazu -- certifikat za hifz Kur'ana dobila sam te godine i nastavila sam da idem u El-Aksu. Odlučila sam da svoje vrijeme posvetim, čim sin Hamza krene u školu, naučnim aktivnostima u džamiji El-Aksa sve dok moja djeca budu u školi."
Želja za stjecanjem i prenošenjem znanja u prvoj od dvije kible muslimana zapravo se ispunila 2011. godine projektom "Kružoci znanja", za koji je slučajno čula i odlučila mu se priključiti na bilo koji način. Prijavila se na projekat kao učiteljica, a kada su je na prijemnom pitali o razlogu prijave za projekat, rekla je: "Moja ljubav i velika čežnja za džamijom El-Aksa", i odmah je primljena.
Počela je držati svoja predavanja u džamiji u kojoj se zadržavala od sedam ujutro do petnaest časova popodne. Bila je sudionik pokretanja naučnog projekta i njegovog kasnijeg širenja, a naučnim kružocima pridružilo se šest stotina žena.
U roku od godinu dana prešla je iz statusa učitelja Kur'ana u osobu koja se usredsredila na projekat "Kružoci znanja" u džamiji El-Aksa, iz kojeg su se razvili i drugi projekti, poput ljetnih kampova koji su u džamiju uključili hiljade djece, dok su njihove majke izučavale razne islamske nauke.
Međutim, Hanadine aktivnosti nisu prošle nezamijećeno. Obavještajna cionistička policija počela je progoniti Hanadi el-Halvani, a prvo su uslijedile prijetnje cionističkog obavještajca unutar džamije El-Aksa, koji joj je rekao: "Ovdje sam da vam kažem da je moj posao čuvanje mira na mjestu sve tri religije, a ne samo za muslimane, a vi u njemu izazivate nered." Hanadi nije podlegla njegovim prijetnjama, a on se nije zaustavio samo na tome. Proširio je krug istrage pozivajući njenog supruga, oca i brata, i u formi prijetnje zahtijevao je da ona napusti svoj posao u El-Aksi. O tome Hanadi kazuje: "Moja uloga u džamiji zastrašila ih jer sam raspoređivala kružoke znanja na osjetljivim mjestima koja su bila na meti cionističkih ekstremista unutar džamije i jer sam pozivala žene da se usprotive upadima cionista."
Krajem 2012. godine po prvi je put pozvana na saslušanje, a zatim joj je zaprijećeno da će joj zabraniti putovanje i liječenje. Isljednik joj je tada rekao: "Ne bi bilo lijepo da se vaša kćerka Ala udaje dok ste vi daleko od nje, jer ćemo vas protjerati u Gazu ili Tursku i nećete više ući u Jerusalem." I iste godine dobila je odluku u kojoj joj se na dva mjeseca zabranjuje ulazak u El-Aksu.
Upornost i ustrajnost
Na odluku o zabrani ulaska u El-Aksu Hanadi je odgovorila stjecanjem novih kur'anskih idžaza (certifikata) i pripremom za novo polaganje ispita u Jordanu. Nakon toga, vratila se svojim aktivnostima u El-Aksi realizacijom novog projekta, koji je nazvan "Leptir El-Akse" jer se stalno kretala između naučnih halki, kružoka.
Zabranom projekta "Kružoci znanja" i proglašavanjem žena koje su sudjelovale u tim aktivnostima u El-Aksi terorističkom organizacijom 2015. godine, Hanadi el-Halvani uvrštena je sa desetinama drugih žena na "crnu listu" onih kojima je zabranjen ulazak u džamiju. Naziv "crna lista" preimenovan je u "zlatna lista" i otisnut na zlatne šalove koje su nosile sve žene, što je još više razbijesnilo cioniste obavještajce i žene još više izložilo njihovim napadima.
Zasijala je zvijezda Hanadi el-Halvani prilikom protesta kod vrata El-Asbat u ljeto 2017. godine i kod vrata Er-Rahmet u zimu 2019. godine. Tokom posljednjeg protesta ove godine u ramazanu, velike snage cionističkih obavještajaca upale su u njenu kuću i odvele je na isljeđivanje u policijsku stanicu. Rekla je: "Za vrijeme protesta intenzivno sam objavljivala na društvenim platformama razvoj situacije i ukazivala na njenu opasnost, te sam se obraćala ministarstvu vakufa i kralju Jordana. Isljednik mi je rekao: 'Putovala si u Indoneziju, Kuvajt, Bahrein, Tursku i druge zemlje da bi govorila o okupaciji i svakodnevno si davala intervjue za novinare s istim ciljem.' Nisam odgovorila ni na jedno njegovo pitanje, već sam mu mirno rekla da nema potrebe slati svu tu silu da me uhapsi kad sam već bila prisilno udaljena iz džamije El-Aksa. Isljednik je odgovorio: 'Najopasnija žena u gradu Jerusalemu zahtijeva da sve te snage pošaljemo sa dobro obučenim vozačima na brzu vožnju.'" Tada je shvatila da je cionisti okupatori progone na osnovu termina "najopasnija žena" koji su joj dali.
Mnogobrojni su i drugi detalji njene priče o cionističkim zlodjelima, s tim da je najsurovije čega se sjeća u jednom od svojih hapšenja potpuno skidanje odjeće u periodu od četvrt sata u samici opremljenoj nadzornim kamerama. A nekoliko mjeseci prije toga bila je prisiljena da prisustvuje suđenju bez mahrame, tako da je morala staviti masku na vrat da ga pokrije, a glavu je prekrivala malim pamučnim platnom.
Od 2011. godine do danas uhapšena je i saslušana šezdeset dva puta. Uz to, sedam godina bila je prisilno udaljena iz džamije El-Aksa i pet puta iz starog dijela grada Kudsa, a tome treba pridodati više od dvanaest racija u njen stan i uništavanje njene imovine.
U svojoj poruci ženama kao Jerusalemka na Međunarodni dan žena, između ostalog, rekla je: "Dok vi slavite naš međunarodni dan, morate znati da su žene Jerusalema lišene svojih najosnovnijih prava u domovini, kao što su sloboda kretanja, ispovijedanja vjere i zaštita djece. Živim u kući u koju svaki trenutak mogu upasti i pretresti i uhapsiti me pred mojim mužem i djecom, pa o kakvom obilježavanju Dana žena govorite?"
Prije nego što se oprostila, rekla je da je nedavno upisala master studij demokratije i ljudskih prava na Univerzitetu Birzeit u nadi da će moći pomoći i podržati žene i zatvorenike, jer je prije deset godina svoj život posvetila pomoći džamiji El-Aksa.
(Izvor: El-Džezira.net)