Povijest hidžame

Kada započnete istraživati alternativne terapije i holističke metode liječenja, onda najčešće dolazite do podataka o stoljećima starim indijskim, kineskim, japanskim metodama liječenja putem biljnih terapija. Rijetko ćete naći islamska alternativna liječenja ponuđena kao prve opcije u traženju. Iako nam je naš poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ostavljam vam dvije stvari, ako ih se budete držali, nećete zalutati, a to su: Allahova Knjiga (Kur’an) i moj sunnet” (Muslim), najčešće i sami upadamo u određene zamke sopstvenog (ne)znanja.

Islamsko medicinsko znanje počinje sa saznanjima koja su prikupili muslimani u ranoj fazi islamske historije, uglavnom iz grčkih izvora, te onih iz Perzije, Sirije, Indije i Bizantije (Abdul Latif, Development of Pharmagology during Abbasid Period and its Relevance to Modern age). Prema islamskoj medicini, smatralo se da fizičko obolijevanje uglavnom nastaje usljed akumulacije štetnih tvari u tijelu. Tako su prejedanje, nepravilan i neredovit izbor hrane i nezdrav stil života općenito smatrani glavnim uzročnicima pojave bolesti, a što je znanost, zapravo, i dokazala. S druge strane, u islamskoj medicini velika pažnja i značaj daje se liječenju bolesti duše, te bolesti srca koje, prema učenjima treba liječiti prije liječenja bolesti tijela. Kur’an i sunnet daju nam cijeli niz lijekova za liječenje bolesne duše i srca, a i tijela. Kur’an spominje koristi upotrebe nekih vrsta hrane, kao što su datule i med, te naređuje da se klonimo nekih drugih vrsta, kao što su svinjsko meso, alkohol i druga opojna sredstva. Drugi izvor islamskih nauka – sunnet sadrži brojne smjernice u pogledu konzumiranja hrane i stila života općenito. (Amira Ayad, Zdravlje tijela i duše)


Ostatak teksta dostupan samo za pretplatnike
Tekst Povijest hidžame je objavljen u broju 94, 08. januar 2020. Permalink

Još tekstova na temu Islam i nauka